недеља, 12. април 2015.

ЗА ЦРНОГОРЦЕ ОВДЕ НЕМА МЕСТА !!!

Да Абид Црновршанин  директор  Дирекције за управне унутрашње послове МУП-а Црне Горе, није дорастао овој функцији,уверило се јавно мњење Србије, док је запањено гледало вечерашњи Дневник РТС. Он каже:
Тврдити за сопствене грађане да су нестручни, неспособни, непослушни, да неће да раде, то је крајње неозбиљно. Ми смо у овако нерегулисаним односима и неконтролисаним миграцијама претворили Црну Гору у социјалну установу за овај регион ".


У слободном преводу,црногорским хотелијерима из Србије током туристичке сезоне није долазио неопходан стручни и радни кадар који је за мале дневнице рмбао од "јутра до сутра",већ сами социјални случајеви, неуки и неспособни за рад !


Истина је на другој страни.Оваква груба изјава једног полицајца не доприноси развоју добросуседских и билетералних односа измедју  ЦГ и СРБ, здруге стране. Она вређа јер послодавци дословце изјављују:


 "Мука је наћи доброг радника у сезони" тврди Марко Петричевић из ХТП "Мимоза".


А иначе, сезонски посао у Црној Гори тражи у просеку 10.000 радника из Србије. Процењује се да српски радник тамошњег послодавца кошта од 150 до 200 евра мање од црногорског.

Ко ће овде радити ?


Е сада, ја не бих био ја, када овако кратки коментар не бих завршио питањем лансираним директно на адресу  Абиду Црновршанину.


А сећаш ли се ти мрчо оних времена када је Црна Гора живела  од шверца цигарета чији је један крак ишао према Италији а други према Србији, мада искрено говорећи,  ја немам појма од чега данас живи Црна Гора и шта од њене раскошне привреде још ради. Тада је тај посао од кога је српска привреда имала директну штету, радио сам интелектулани цвет Црне Горе. Овог посла су се, поред бараба и лопова, латили,  мој Абиде, и они часни Црногорци који су тражили начина да преживе ризикујући да им се  на путу шверца догоде велике непријатности. Ми Срби смо ћутали и трпели, мада је јавна тајна била колико се девизни прилив смањује и колико пореска каса губи на ненаплаћеним акцизама и самом порезу. Откуда да ви баш сада у јеку припреме за сезону, доносите овакав Закон који је директно уперен против  српске младежи спремне да ради и да трпи разна понижења, када је извесно да ће ово лето, барем што се тиче туриста из Србије, бити јако оскудно а да су вам Руси још пре неколико месеци послали поруку да њихови туристи неће  у нешто већем броју летовати на плажама од Херцег Новог до Улциња.


Због дубоких веза, или како то политичари кажу-нераскидивих, није упутно да се транзит или миграција радне снаге, сједне и друге стране граница, прекида на овак груб и штетан начин, у овом случају за млади и незапослени свет из Србије, који ни у једној варијанти не би смео да буде доживљен као сметња оним црногорцима који желе да раде као кувари, конобари, спремачице или собарице. Све  пролази,  проћиће и ове тешке  економске кризе а са њима и жеља младих да посао  траже далеко од свог дома. Србија је на најбољем пути да све то доживи и у стварности па штаћемо онда мој Абиде,ако твоје дете крене према Шумадији или Војводини да бере плантаже воћа којих је све више и више, да потржи начин да преживи. Ја лично не верујем да ће се међу нама изродити таква „интелектуална громада“ која ће изаћи на ТВ да одвали:за Црногорце,овде нема места ! 

U nastavku ovog teksta,evo šta je Blic objavio 17.aprila 2015.godine.
 
Mnogobrojne turističke agencijeuTivtu koje posluju  s ruskim tržištem otkazale su rezervacije.
Otkazani su i gotovo svi kulturno-sportski sadržaji na koje su u predsezoni i postsezoni dolazili turisti s ovog područja.
Najfrapantniji primer je gašenje kampa ruskih vaterpolista u hotelu Kamelija, tivatskog HTP Mimoza.
Za kamp, koji je prošle godine obezbedio preko 3.000, a pretprošle preko 6.000 noćenja, ove godine se nije prijavila nijedna ruska ekipa, preneo je danas Radio Tivat.
Većina ekipa iz Moskve i Sankt Peterburga, koje su prošlih leta boravile u Tivtu, pripreme će realizovati u Vojvodini, izjavio je Dragiša Koprivica, predsednik tivatskog ronilačkog kluba Neptun mimoza, koji je bio organizator kampa.
„Sve ekipe koje su godinama dolazile kod nas ove godine su otkazale. Verovatno su od svojih uprava dobili preporuke da ne idu u Crnu Goru. Imam informaciju da će svoje kampove letos imati u Subotici, Bečeju i Novom Sadu“, rekao je Koprivica, dodajući da su u Tivtu proteklih leta boravile mlade selekcije poznatih ruskih vaterpolo klubova.
On je istakao da je to loša vest za tivatskog hotelijera, koji je zahvaljujući ovom turističkom aranžmanu obnovio bungalove u parku hotelskog kompleksa.
U klubu Neptun mimoza kažu da je razlog otkazivanja dolaska ruskih vaterpolo ekipa promena političke klime, ali i oglušivanje tivatske opštine da izađe u susret višegodišnjim zahtevima i sagradi bar jedan otvoreni bazen za vaterpolo i plivanje.
Izvršni direktor HTP Mimoza Marko Petričević rekao je za Radio Tivat da će ovoga leta imati 80 odsto manje ruskih turista.
„Turista iz Češke i Mađarske će biti na prošlogodišnjem nivou, ali to je simboličan broj u odnosu na broj noćenja koje su ostvarivali Rusi. Ne verujem da ćemo na leto imati ni 500 noćenja gostiju iz Rusije“, rekao je Petričević.
Sajt Radio-televizije Crne Gore prenosi da su u hotelu Magnolija, tivatskog preduzeća Hotels N grup, saznali da im je rusko Ministarstvo prosvete otkazalo letnju školu engleskog jezika, koju su organizovali četiri godine u ovom hotelu.
Izuzetak koji potvrđuje pravilo je ruski muzički festival Moresol, čiji je domaćin HTP Mimoza, koji će se ipak, prema sadašnjm najavama, održati u junu.






уторак, 24. март 2015.

VILIJAM VOKER, UBICA KRVAVIH RUKU !

Voker u "zagrljaju" dolara !

Ovo nikada ne sme da se zaboravi



Zahvaljujući njemu, 24.marta 1999.godine, tačno u 20:45 časova, ubijeno je 11 oficira vojske Srbije na najsvirepiji način. Bio je to prvi i dugo pripremani napad Alijanse  na teritoriju  zemlje koja je u svim svetskim ratovim uvek bila na strani naroda koji su  borili protiv porobljivača i fašizma.


Još ima živih svedoka koji se dobro sečaju šta se sve dogadjalo u Srbiji  na čijoj teritoriji  su Nemci oborili oko 1000 američkih pilota. Bila je to operacija "Halijard" iz leta 1944. godine i ona se smatra  za jednu od najuspešnijih spasilačkih misija izvedenih iza neprijateljskih linija u istoriji ratovanja. Tada je oko 1.000 američkih pripadnika vazduhoplovnih snaga oboreno je iznad okupirane Jugoslavije, od kojih je veliki broj završio u Srbiji. Selo Pranjani je mesto gde je počelo spasavanje više od 520 savezničkih pilota u avgustu 1944. tako što je uz pomoć srpskog lokalnog stanovništva napravljena pista na koju su američki avioni mogli da slete i spase pilote.
U pripremi za bombardovanje Srbije,Vesli Klar, komandant američkih jedinica, ĆOVEK KOJI NEMA POJMA KAKO JE STVARANO I KAKO SE ODRŽAVALO AMERIČKO-SRPSKO PRIJATELJSTVO, JEDNOSTAVNO IZJAVLJUJE:IDEMO DA UNIŠTIMO TU VOJSKU I TAJ NAROD.On, Bil Klinton, Madlen Olbrajt, od narko para zaradjenih prodajom droge amaričkoj mladosti,obilato su  doprineli da  usred Evrope i Zapadnog Balkana, bude stvorena šiptarska narko država na otetoj svetoj zemlji Srba vekovnih  i dokazanih prijatelja Amerike.
 Vremena su se promenila !

Te 1999.godine meta NATO saveznika predvodjenih moćnom armadom Amerike ustremila se na Srbiju.Cilj je bio popaliti, porušiti, pobiti i zemlju vratiti čitav vek u prošlost. Pokrenuto je sve što je bilo na raspolaganju od orudja i ljudstva.U prve redove stali su provereni kadrovi američkog inperijalizma navikli da radi interesa svoje zemlje, udaljene na hiljade milja od Balkana, urade sve što im je naredjeno.

Sa krvavim rukama do lakata on je iz Salvadora sa mesta ambasadira, posle direktnog učešća u masakriranju šest vodećih intelektualaca ove Latino američke zemlje, stigao na Balkan da pojača zvuke ratnih bubnjeva koji su nagoveštavali veliki rat za teritoriju Kosova.

Vilijam Voker ili kako se njegovo strašno ime izgovara na engleskom William Graham Walker, rodjen je 1.juna 1935.godine u Kirniju,Saveznoj državi Nebraska. Ovaj profesinalni ubica okićen godinama razvratnog života,živi u hladu američkog juga,verujući da su ga njegove žrtve zauvek zaboravile i napustile.Krv nedužnih ljudi na njegovom licu i rukama ne spira ni jedna voda i samo takav, on će otići bogu na ispoved da objasni,zašto je po njegovim instrukcijama jedanaestoro mladih ljudi sprženo u prvim minutama rata koga je njegova zemlja povela protiv  nezaštićene Srbije. 

Za koji mesec,napuniće 80 godina. Kad mu dodje vreme putovati, za njega, vrata pakla, biće pretesna !

Taj zlikovac je koristeći svu našu naivnost, neobaveštenost i dobrotu bio januara meseca te godine u “prijateljskoj”poseti garnizonu“Toplički ustanak”smeštenom na brdu"Borovnjak"iznad Kuršumlije.Dok se vodio razgovor o svemu i svačemu, njegovo momci iz vozila kojim su došli, poslali su posadi nosača aviona lociranom u Jadranu, tačne kordinate  skloništa gde će se 24.marta uveče,  na znak za uzbunu, naći svi oficiri koji su se tu zatekli.Dva meseca je posada uvežbavala  put zlokobnih "tomahavki" do svog konačnog cilja.

Svetozar Kovačević, jedini je preživeo pakao skloništa. Ovo je krater koga su napravile tri "tomahavke".

Sklonište u kojem je prve večeri bombardovanja poginulo jedanaest oficira bilo je od armiranog betona. Prva ploča je bila debljine tri metra, pa onda sloj presovane gline debljine metar i još jedna ploča od armiranog betona debljine tri metra. Prvi "tomahavk" nije probio ploču,drugi je pao na isto mesto, a tek treći je uspeo da je probije.Kada je napad završen u skloništu su osatala jedanaest ugljenisanih tela.
Bile su to prve Vokerove žrtve a onda mesec dana ranije u izmišljenoj priči o Račku, Amerika je odlučila:sravnićemo Srbiju.

NATO je 24.marta 1999.godine u 20:45 časova počeo vazdušni napad na vojne ciljeve da bi se kasnije udari proširili na privredne i civilne objekte.U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško je oštećena infrastruktura,privredni objekti,škole,zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procena štete koja je učinjena kreće se od od 30 do 100 milijardi EU. Broj žrtava je preko 2.000 a ranjnenih oko 5.000.
Jedini koji je preživeo masakr u kuršumliskoj kasarni je rezervni oficir Svetozar Kovačević.Ovo je njegovo sećanje na te trenutke užasa.
-Na duznosti sam bio 24.marta 1999.godine u Kursumliji.Kao i obicno u vreme uzbune mi smo pošli u skloniste koje je u sastavu komande.Posle tri minuta nastala je strahovito jaka detonacija .Svima nam je bilo jasno da je to bomba namenjena direktno sklonistu u Kursumliji.Ja sam poleteo zajedno sa stolicom na kojoj sam sedeo, pomislio sam, da li je tu negde i moj kraj.
Kovacevic je u niskoj vojnoj bolnici proveo nekoliko meseci sa prekidima i uz ,kako istice, veliku požrtvovanost lekara ove bolnioce, njegove povrede su vremenom sanirane ali su,kako on istice, ostale posledice .
-Najteže mi je bilo kada sam saznao da  je  svih jedanaest mojih drugova poginulo. Jedini sam ostao ziv. To mi je najtezi trenutak u zivotu -rekao je Svetozar Kovacevic.

U gotovo,dvoipomesecnom bombardovanju Srbije,Kursumlijija je zbog blizine Kosova i velike koncentracije vojske i policije,neprekidno  bila na meti. Pretrpela je i velika razaranja  a ukupan broj  žrtava je 32. poginulih. 

Pred spomenikom žrtvama agresije



Sa posebnim pijetetom svake godine  na današnji dan  gradjani Kuršumlije odaju ogromno poštovanje prema svima koji su nedužni stradali pred naletom agresije ludaka iz NATO pakta.


1. Ilić Nedeljka Milivoje - rezervni kapetan prve klase VJ
2. Radovanović Radivoja Žarko - rezervni kapetan VJ
3. Nedeljković Radovana Vladimir - rezervni kapetan prve klase VJ
4. Balović Milojka Radoslav – rezervni kapetan VJ
5. Gladišev Lazara Miodrag– stariji vodnik prve klase VJ
6. Đelić Krstomira Ivica – vojnik VJ u rezervi
7. Milenković Predraga Slaviša – vojnik VJ u rezervi
8. Perić Mihajla Branimir – rezervni vodnik VJ
9. Radović Višeslava Dragan – desetar VJ
10. Stanojević Momira Vlastimir – potpukovnik VJ
11. Petrović Dobrivoja Zoran – potpukovnik VJ

Medju poginulima bilo je i mojih školskih drugova za koje me vezuje najdublje uspomene iz detinjstva i našeg momkovanja.Počivajte u miru,dragi moji prijatelji,junaci i mučenici i znajte da vas nikada nećemo zaboraviti.

Spomenik u gradskom parku uvek obilazim,moleći se bogu da vam podari rajska prostranstva da na njima nastavite svoj, na silu prekinut, mladi život.

Amin !