Žaoka
недеља, 12. мај 2024.
Žaoka: EUROSATANIZACIJA!
EUROSATANIZACIJA!
Šta čovek da kaže o svemu onome što smo videli na Eurosongu a da se ne prestravi!Bukvalno,bio je to direktan prenos pred vratima Pakla.Tu su se gurali ljudi potpuno načete svesti i bolesnog uma,čineći sliku strašnijom i jezivijom od onoga šta je ka pristojnim narodu otišlo u obliku slike i nevidjene ljudske sramote.
Kuda ide ovaj svet,pitanje je koje više ne zvuči kao fraza jer,pred očima milonskog auditorijuma,šetali su ljudi "načete svesti" a oko njih muvali su mnogi koji ćekaju ulaznicu ili legitimaciju za probrano društvo "satanista" koji razigrano i raspevano šalju privlačne poruke mladom naraštaju,da ne čeka to svojeje prokleto punolestvo,već da se odmah pridruži jednom novom,oni kažu,slobodnom i "umnom" svetu koji gradi budućnost planete na istopolnim osnovama,uvereni da će priroda popustiti i potpuno kapiltulirati pred naleteom zaludjenih umova.
Muzika i dobre note,nisu ni u jednom trenutku bile razlog da se ovde doje,pokaže i svetu prikaže,dokle se doguralo u slobodama dodira,golišavih tela sa užasnim crtežima satanističkih tema i dilema,ljubakanja muškarca sa muškarcem i žene sa žnom,u muzici kaja je bolno jaukala pred naletom ćudnih tekstova i još čudnijih poruka.Kakve je šanse da opstane i preživi u ovom društvu "pelina" imala tek racvetana "ramonda" sa livada Kajmakčelana, kuda je hodila Srpska junačka vojska u povratku svojim kućama.Nikakakve a sa njom,sa granom tek procvetalog cveta,koji je savijao glavi pred naletom beščašća istovetne šanse!
Nikakve šanse nije imala Teodora Pavlovska alijas-Teya Dora,niti će i narednom godinama imati i jedan kandidat Srbije,ukoliko se držimo načela da na Eurosong šaljemo normalnu decu,pesme sa smislom i porukom i izgledom koji ne zastranjuje,ne plaši koji ne asocira na satanizaciju,versku epidemiju sveta koji veruje da će pod tim imenom obesmisliti sva ljudska verovanja,snaga i moć Boga jedinog i pod zastavom Danteovih sledbenika smelo koračati svetom.U budućnost sa pesmom,novim hitovima i strašnim zabludama.
Pobedio je švajcarac Nemo Mettler sa pesmom"The Code",koji svira violinu sa tek napunjenih 24 godine.Valjda muškarac mada je on sve učinio da bude jadna mala devojčica podno Alpa.U suknjici,belim helankama,cipelama na štiklama,rumenilom na ustima i brdom šmike na očima.Bela suknjica i lila sako,bluzica od nekih ćupavih materijala.Bio je drugo ime na kladionicama ali kada su homići dodali gas do daske, prekomandovan je na prvo mesto,mesto pobednika.Njegov brat po seksualnom opredeljenju Bejbi Lazanja iz Hrvatske, sa pesmom "Rim Tim Tagi Dim"odneo je srebrnu kolajnu u njihovu "lijepu domovinu"!
Ide leto,kažu biće vrelo,biće to prilike da se slušaju ove pesme jer plaže su uvek bile modne piste na pesku za ljude i bratiju s druge strane "svesti i uma"!Radilo se na tome a sve u ime "rodne ravnopravnosti"!
Dugo sam verovao da se iza tog naslova ipak krije težnja čoveka da izbalnsira sve rodne nejednakosti i jednom ih deovede u ravnopravniju poziciju.Vraga,to su šifrovanim kodovi homoseksulnih pravila da žena živi sa ženom kao i muškarac sa muškarcem.Naravno uz pesmu jer,ovaj festival zaslužuje s njihve strane sve pohvale budući da je to najveći i najreprezentativniji vašar stida i srama,koji se bez pardona bavi promovisanjem tih nastranosti.I to iz godine u godinu,sve uspešnije i dalekosežnije!
i za kraj hteo bih nešto da kažem i o našoj "Ramondi".I Pavlovska i kompozicija išli su ruku pod ruku ali tekst,izgovaran je nerazumno pa se na momente ćinilo da Tea govori nekim drugim jezikom.Ne bio je to Srpski na malo čudan način.Od svega,ipak je naslov ono po čemu će se pamtiti ova pesma.Cveće izniklo na zemlji natopljnoj krvlju srpskih junaka koji su u silovitom napadu rušili fron po Solunskom gudurama.Ako ništa drugo,milioni Srba a možda i nekih naših prijatelja,saznali su zašto je taj cvet deo naše krvave istorije.
понедељак, 15. јануар 2024.
JOŠ JEDNA SAGA O NOVAKU NOLETU DJOKOVIĆU!
“To je taj”,dalo se čitati iz Novakovih misli,dok je sa pažnjom pratio svaki potez mladića s druge strane mreže.O njemu ništa nije znao pa je bilo logično da najbolji teniser SVIH VREMENA, ne očekuje i nešto što bi moglo da udje u Ginisovu knjigu čudnih stvari.I, prevario se!Mladi Splićanin,koji je odnedavno postao i Zagrebčanin, gde je uplovio s mora da radi,uči i napreduje,bio je u svemu iznenadjenje pa i u tome,da u mnogim detaljima u igri i ponašanju na terenu,podseća na prve korake Novaka Djokovića!
Tek sve u svemu,Novak je “prešao” preko njega tek kada je za
koji stepen, dodao gas u svojoj igri.Tek tada se videlo da taj dečak,čije ime
će se pamtiti i prepričavati,a on se zove Dino Prižmić,dugo čekana nada
Hrvatskog tenisa koja,ako sve ide normalnim putem,dolazi na velika vrata što je,uvek
iskren i do “daske” pošten Novak,jasno naglasio kada je pozvao publiku u
prepunoj “Rod Lever” areni da ustane i pozdravi mladog Dina,što bi moglo da se
tumači,da je on u tom času dobio i Novakov SERTIFIKAT tenisera na dobrom
putu da,ako ne pre,onda u svojoj 36
godini,očima potrži krepkog starca sede kose u svojoj 72.zamoli ga da ustane a
publiku,da dugim aplauzom, zahvali Novaku Djokoviću,koji je iz daleke Srbije
još jednom ušauo u ovu arenu u kojoj je 6 (za sada) puta osvajao trofej velikog
pobednika najvećeg turnira u tenisu. I ja sam sklon da u to poverujem,mada ću
tada biti ko zna gde i na kom kraju neba, sa mesta odakle se jasno vidi,da se
ovo prividjenje prelilo u stvarnost.
O daljem putu Dina Prižmića će suditi Božija
volja,sreća,zdravlje i mnogo prolivenog znoja.Put da prvog reketa sveta je
dug,neizvestan sa odlikama prave autostrade na kojoj se brzo vozi,mnogo
radi,napreduje ili na prečas propada.
Ne mogu da prećutim a da ne ispišem i moju prvu asocijaciju
kada sam ga ugledao kako sa “tonom” treme skreće u hodnik koji void u podrum Arene
da bi na Novakovu poviku “ne tamo”,prikoćio i krenuo da korača hodnikom na čijim
zidovima su dominirali portreti svih pobednika ovog turnira.Čak šest Novakovih
portreta!Šta li se tada dešavalo u glavi ovog dečaka,koji me je podsetio na tek
ulovljenu “grdobu” koja je hvatala poslednje tračak vazduha,okončavajući život
na podu ribarskog barke.
Prošlo je 15 godina kada je Nole izašao na megdan velikanu
ruskog tenisa Maratu Safunu.Sećam se kao danas tih trenutaka.Nole je obigravao
oko njega kao svi klinci oko novg “lamburdjinija” tek pristiglog na ulice
Beograda.Gledao ga,pipkao i čudio se snažnim mišicama koje su se spremale da ispaljuju projektile
prema nejakom telu dečaka koje je bilo prekriveno dugom i širokom tamnom
majicom.Novak je preživeo i tada, u ronu zoru svoje karijere, pokazao kvalitet dijamanta
koji je bio daleko od izbrušenog. Uvod u meč je bio posebna priča, a sa ove
distance deluje, da se Srbin tako nosio sa pritiskom velike pozornice.Marat
Safina tada je lako izašao na kraj sa Noletom. Bilo je 6:0, 6:2, 6:1, a na kraju je i osvojio Australien open!
“Napunio
sam svoju17godinu života! Mnogo stvari se prvi put dogodilo tada. Prvi
put sam se kvalifikovao za Gren slem,prvi put sam i jedini put ofarbao kosu,moja
mama je bila šokirana.To sam odlučio toga dana! Otišao sam da se šišam i frizer
je rekao što ne bih izvukao neke nijanse žute. Rekoh što da ne!Bio sam mlad i
lud.Posle sam bio kažnjen na terenu od Safina” - prisetio se Novak.
Posle 16 godina Rus je otkrio šta mu je Đoković rekao
na mreži nakon što je poražen napustio teren.
Izvinjavam se!
Verovatno je izgovorio "izvinjenje" jer, delovalo je da sam imao lak
posao. Ipak,dao je sve od sebe!Bio
sam ubeđen da će on postati veliki teniser i to sam mu odmah rekao.Poželeo sam
mu sve najbolje kao i dugu i uspešnu karijeru,“otkrio je posle dugo vremena Safin.
Kako vreme
leti.Kao da je bilo juče a ima tome punih 16 godina kada je mlada teniska zvezda
u najvi u Melburni izašla na megdan Maratu
Safinu teniseru iz top 10 koji je tada na toj neprikosnovenoj rang listi,pred
kojom su i Bogovi padali ničice,držao poziciju broj 4.Malo je ko znao za Novaka
Djokovića,Srbina proteranog sa Kosova,koji je u tenisu počeo najpre da crta i
mašta o životu velikog asa a samo koju godinu kasnije,ti snovi počeli su da se
pretvaraju u javu.Rodjena je zvezda koja u svoj 36 godini života i danas
ispisuje najslavniju istoriju ovog soprta za kojim luduje jedna trećina planete.
Svi ga znaju,svi
ga obožavaju ali se niko ne poistovećuje sa svojim sportskim velikanima na
način,kako se Srbi poistovećuju sa Novakom.Kada njemu ide,ide i Srbiji.Kada on
posrće i Srbija tone u svakom pogledu.I ako nas nema više od 7 miliona,malo je
Srba koji vam neće reći da ga ne znaju dok će 98 posto uporno tvrditi da su
srostvu sa njim.Da im je Nole drug,brat,prijatelj...Da su se mnogo puta s njim
susretali,rukovali sa njegovim ocem igrali ternis,skijali na Kopaoniku a sa
stricem Goranom radili posao i pričali i bratancu.
Kada se dogadjalo
da gubi,da mu ne ide,i ako ga cela nacija bodri u svako doba dana i noći i
mnogih neprospavanih jutra,sa lakoćom će odapinjati kritike,po koju psovku i
zakletvu „neću te više gledati “.A kada pobedjuje i na terenu pravi čuda,posrće,bori
se i zadnjim atomom snage u sebi osvajajući pobedonosne poene,e tada će svako koji
pred Srbinom krene da nešto loše priča o Noletu,momentalno najebati.Biće istoga
časa prokužen,omržen što jedan od tih „povredjenih“reče,“sklanjaj mi se pred
očima,mrzim te više no Nemca“!
Srbija ga obožava
i ako bi se ostvarilo proročanstvo da
Novak dodje na čelo Srbije,bili bi to izbori na kojima će svi glasali za
Noleta.A iskreno govoreći,ko je sve sedeo u fotelji predsednika Srbije na
Andrićevom Vencu,garantujem,da bi Novak bi rame uz rame sa najvećim Srbima koji
su za sobom imali šta ostaviti.On bi jednostavno i u politici, primenio šemu iz
tenisa.Isrtao bi teren preko cele Stbije i narod pozvao na igru,rad i red.Nole
bi ispucavao asove a narod od srca u jednom glasu ponovaljao:Živeo,Novače!Ni jedna vrata na svetu ne bi bila pred njim zatvorena.Srbija bi imala milione prijatelja a ekonomija cvetala,narod definitivno izašao iz zone siromaštva i bede a Srbija bi u kratkom roku,bila proglašena Balkanskim el doradom !
Odoh daleko,zar
ne,mada mi to nije bila namera.Ne zamerite,što me ljubav i poštovanje prema tom
čoveku, koji me je hiljadu puta razveselio,učinio snažnim i ne pobedivim i
jasno iscrtavo put i puteljak kojim valja proći kada je i najteže.Ja sam
jednostavno emotivno „pao“ pred njim jer posle današeng meča na startu
Australijen opena,kada je sa mnogo truda,umeća i teniske veštine,ipak
„spizdio“ ovog golobradog Splitskog tenisera koji je tek ušao u 18.godinu i
koji,a to me je strašno nerviralo,nije ni jenog časa pokazao strah i respekt
prema Novaku nego kao junac navalio,a valjda ga je neko debelo popalio,da može i
on da napravi čudo o kome će pričati ceo
SVIT.Dino Prižmić,pobedio i kući posalo prvim avionom višestrukog osvajača
velikog pehara i gomilu novca koje Australija ulaže u ovaj turnir,ne bi li
jednoga dana i neko iz tog katoličkog sveta osvojio pehar!
Namere su bile
dobre i časne ali da bi se došlo do tog cilja,Dinu Prižmiću, biće potrebno da
odživi SEDAM Novakovih života,sedam padova i stotinu uspona.I da više od 400 dana
bude na čelu teniske kolone SVITA kao reket sa brojem 1!
петак, 26. мај 2023.
TO SRBIJA NE PAMTI!
TO SRBIJA NE PAMTI!
Sve sam verovao ali da će na miting, SRBIJA NADE,doći preko 200 hiljada ljudi, iskreno,u to nisam mogao da poverujem! Ovo Beograd nije doživeo,ovo Srbija nije videla!
O ovome će generacije pričati |
Ovaj dan, pamtiće se i po nepobitnim dokazima koje je Srbija mogla da vidi i sa ogromnim razočaranjem konstatuje,da je Beograd olako progutao prevaru lažne elite da je Beograd Srbija a da je Srbija obična selendra u kojoj žive Vučićevi krezubi ljudi, botovi, sendvičari, nepismeni glupaci. Tužno je i saznanje koliko Beograd,kao glavni grad Srbije, i to onaj njegov deo koji se prepotentno nameće kao "elita",ne poznaje narod i zemlju na čijem je čelu.Srbija je danas došla u svoj glavni grad da ga upozna kada već GLAVNI GRAD nije našao za shodno da upozna svoj narod i svoju Srbiju.
Ljudi su satima dolazili i satima odlazili,umorni i mokri do gole kože.Kiša koja je lila tokom celog ovog dogadjaja, bila je nemilosrdna.No, i pored toga,prostor od Zelenog Venca,Terazija,Trga "Nikole Pašića"pa ceo prostor ispred Skupštine,parka ispred gradske Skupštine i predsedništva Srbije i gore, skoro do Pravnog fakulteta, bili su zaposednuti narodom koji je tokom celeg dana pristizao iz svih krajeva Srbije,Kosova, Sandjaka, Republike Srpske,Crne Gore i Makedonoje.Srbija je ustala i krenula ka Beogradu da podrže Aleksandra Vućiča u grćevitoj borbi, sa domaćim i svetskim aždajama, koje su se ustremile na Srbiji a pogotovo na Kosovo.
Dostojanstveno i mirno |
Čovek bi trebao da bude slep kod rodjenih očiju i da poveruje u priču o slučajnosti izazivanja ovog opasnog ekcesa i ogromnog mitinga koji se odigravao u Beogradu.Sve je kao i uvek,organizovano planski i na podmukao način kako to inače šiptari redovno čine kada im se za to ukaže prilika.Za sada se glave i naoružanje hlade ali mogućnost za izbijanje velikih ratnih sukoba je relana,ako KEJFOR ne promeni politiku postrekivanja Kurtija da čini ovakve probleme,koji će se,ako se tako nastave,više nego sigurno, pretvoriti u otvorene ratne sukobe.
Da se vratimo dogadjaima u Beogradu!
Mnogo je ova vlast,na čijem je čelu Aleksandar Vučić,uradila za Srbiji,da bi u jednom naletu,umišljene opozicije pokušala da sve to poništi.Pa čak i da ne bude poništeno,do naroda bi morali da stignu vapaji lopova kojima su porušeni svi pacovski kanali koji su krenuli da ponovo otmu vlast i to bez izbora i volje naroda.Da Srbijom prevlada epidemija mržnje i užasnih podela što će sve delovati na kolebljivce da krenu u prebege noseći u kesama Vučićevu glavu i hiljade umišljenih laži koje nikog neće ostaviti ravnodušnim.
Uprkos kiši,narod je pristizao u dugim i nepreglednim kolonama! |
Narod je sve to gledao i čudom nije mogao da se načudi.Okuražili su se vampiri i "hrabro"izašli iz svojih jazbina da pljuju,mrze,streljaju,bese i dave po mutnim talasima Save i Dunava.
Ohrabrio se i sterilni intekektualac BorisTadić, tatin sin i felerična beda od čoveka,koji se podbuo pojavio i pripretio.U vrat mu je duvao Dragan Djilas,željan vlasti da bi do vrha napunio svoj prepunu kasu.Do njega se gurao Vuk Jeremić, čovek koji je u svemu iskompromitovan i to od američkog sudstva koje ga optužuje za velike afere korupcija.Upire prstom u njega kao najvećeg lopova.Ali bitanga celog života ostaje bitanga!Istrčala je "pobegulja" Stanislava Pak,bedni izdajica Dragan Šormaz,žvalavi političar koji se svima smućio i omražena ludača Zorana Mihalović.Svi oni su horski krenuli da bogorade po Vučiću i SNS.Bilo je tu još politićkih oltajmera koji su verovali u čudo.Ali kako ovo nije vreme prošlog veka, današnja slika Srpske realnosti, surovo je pogazila sve iluzije večitih političkih avanturista.Pred licem Srbije okupilo se stotine hiljade ljudi sa najčešće vidjenim sloganom:SRBIJA JE ZA VUČIĆA!
I to je kraj, tačka i sve iluzije koje su živele proteklih dana za uvek su umrle i nestale.Nema vlasti i fotelje dok NAROD to ne kaže i na izborima ne odlući!
Srbija ide dalje i više je nemoguće okretati tokove istorije po željama i diktatima poltrona, prosečnih ambasadora i svih drugih mrzitelja iz okruženja.Ovo je jedna druga Srbija.
субота, 29. април 2023.
MOJ PAS I JA!
I njih je neko pazio i mazio! |
Minijaturne lepotice |
Veličina je važna da ne bi bila gužva i da niko nikome ne bi smetao
Dlaka je takođe vrlo bitna, da li se pas manje ili više linja
Energija - da li pasmina zahteva puno aktivnosti ili voli izležavanje
Slobodno vreme - koliko mi vremena imamo da se istinski posvetimo baš psu
Deca - da li se slaže sa decom i koliko je druželjubiv
Karakter - koliko je tolerantan i ima li blagu narav
Jokširski terijeri imaju dugu dlaku koja se vrlo malo linja, ali je potrebno svakodnevno četkanje i redovno kupanje kako se dlaka ne bi umrsila. Iako su mali, imaju vrlo snažan karakter i vrlo su društveni, radoznali i energični. Obzirom na energiju koju poseduju, potrebne su im redovne duže šetnje kako bi se istrošili. Iako su malog rasta, oprezni su i veoma teritorijalni. Ukoliko se za ovu rasu odlučite, možete se osloniti na malog čuvara koji i na najmanji znak opasnosti ili nepoznatu osobu glasno počinje da laje.Prednost Jorkširskog terijera jeste njegova izuzetna inteligencija. Oni lako uče nove komande, ali ne zaboravite da je potrebno jako puno ljubavi, pažnje i rada. Oni umeju biti i dosta ljubomorni ukoliko primete da nekome dajete više pažnje nego njima.
Jokširski terijer |
U zavisnosti od vremena koje ste spremni da izdvojite na održavanje dlake vašeg ljubimca možete se odlučiti za redovno, svakodnevno četkanje ili šišanje na željenu dužinu i jedino što je bitno je da ne dođe do ućebavanja dlake jer je onda šišanje gotovo neizbežno. Takođe, budite spremni na vreme koje ćete morati da izdvajate na negu očiju ovog psa jer zbog bele boje krzna, oko očiju od suza ostaju tamnije mrlje koje je neophodno redovno čistiti i brisati kako bi vaš ljubimac uvek bio čist i lep
Maltezer |
Pudla ima gusto krzno koje zahteva čestu profesionalnu negu na 4 do 6 nedelja, a četkanje je neophodno i to do kože kako se dlaka ne bi zapetljavala u samom korenu jer ukoliko dođe do takvog mršenja dlake uz kožu, onda je neophodno brijanje. Iz ovog razloga većina vlasnika se odlučuje da dlaku pudle održavaju kraćom.
Pudla |
Patuljasti šnauceri.Ovi mali psi nisu ograničeni svojom veličinom jer uprkos njoj su izuzetno hrabri i zaštitnički nastrojeni. Ne spadaju u agresivne pse i nemaju nezgodnu narav i tvrdoglavost pa lako i uče šta je dobro, a šta ne. Patuljasti šnaucer voli da provodi vreme sa decom, posebno ako je navikao na njih.
Šnauceri se i za razliku od drugih rasa . Potrebno mu je redovno četkanje i kako bi izgledao uredno i negovano.
Ova pasmina se prilagodjava vlasniku tako da ne iznenadjuje što postaje baš kao vlasnik.
Ne zahtevaju duge šetnje i redovnu aktivnost, sasvim im je dovoljno da u šetnju idu samo da bi obavili fiziološke potrebe, ali to ne znači svakako da ne uživaju u igri, trčanju, dugim šetnjama i vremenu provedenom sa porodicom. U izboru sa ovom pasminom nema greške. Dobijate pravog čuvara u malom pakovanju i vernog i pouzdanog prijatelja.
Patuljasti šnaucer |
Ši-Cu, poznat i kao tibetanski pas je poznat po druželjubivosti. Ovaj mali pas je vrlo umiljat i razigran. Voli da bude u društvu ljudi ali se isto tako dobro se slaže i sa drugim psima. Sa ovom rasom nećete imati strah kada su u prisustvu dece jer su prema njima tolerantni. Kao i kod mnogih drugih rasa, jako je bitno da se sa dresurom krene od prvog dana kada postane član porodice jer u suprotnom, ako mu se ne posvete pažnja i vreme mogu postati nepoverljivi i agresivni. Brzo se vezuje za vlasnika i traži dosta pažnje i kao takav ne voli baš da ostaje sam, ali čak i kada se to desi, on sebi pronalaze načine zanimacije do vašeg povratka kući.
Zanimljivo je da su mužjaci privrženiji vlasnicima od ženki.
Obzirom na dugu dlaku, ovoj rasi je potrebno svakodnevno četkanje jer čak i u slučaju da se odlučite na to da psa šišate i time održavate dlaku kraćom, zbog njene svilenkaste strukture nećete moći da izbegnete ovaj posao. Takođe, bitno je naglasiti da ova pasmina ispod dlake ima i podlaku što dovodi do pojačanog linjanja i ostavljanja dlaka svuda po stanu i stvarima, a najviše u periodima smenjivanja godišnjih doba.
ŠI CU je rasa kojoj je neophodna redovna šetnja i fizička aktivnost u prirodi, pa se preporučuje da ovu rasu uzimate ukoliko ste i sami aktivni. Dakle, ukoliko ste ljubitelj ove rase, spremite se da izdvajate posebno vreme za negu vašeg ljubimca, a u zamenu ćete dobiti neodoljivog pratioca za svaku priliku.
ŠI-CU |
To vam je bila moja priča o psima i ljudima.Ja nemama kućnog ljubimca ali zato na našem porodičnom imanju na Kopaoniku verno me čeka Džoni,mešanac od svega po malo.Tu ima tragova "šarplaninca","vučjaka" i "seldjuka".Do sada je uspeo da preživi četiri nasrtaja čopora vukova dok je njegov maleni prijatelj,koga smo zvali Smeško,nastradao.Jednom prilikom moj pokojni brat Mića, koji je bio Džoniju najbliži, dobrano se naljutio na njega.Distanca je trajala jedan dan da bi sutra dan Džoni skočio svojom velikom šapom na Mićine grudi dok je drugu šapu nudio za rukovanje.Želeo je da se izvine i sa čovekom koji ga je mnogo voleo i hranio,nastavi da živi u ljubavi.Ušao je u 16 godinu.Teško se kreće i u njemu nema više one energičnosti i ekspolozivnosti.Boim se da mu se lagano primiče kraj.
Džoni |
Tako vam je to kako u životu "dvonožaca" kao i kod ljudi, životnih pratioca i iskrenih prijatelja.Sve teče.sve se menja ili kao to rekoše latini:Panta rei!
среда, 19. април 2023.
SLAVICA
SLAVICA RADIVOJEVIĆ
Neobično lepa i šarmantna devojka,koja brzo priča,još brže razmišlja i retko kada pogreši u onome što je naumila da kaže!A od malih nogu, usadila je u sebe sve manire dobrog porodičnog vaspitanja koje joj je nalagalo da prema ljudima iz svog okruženja, a pogotovo iz svog rodnog grada, bude mirna,strpljiva i u svemu nežna i kada hval i kada kudi...
Ljudi su je lepo prihvatili i baš lepo doživljavali uz komentare koji su morali da prijaju:"dobra je i pametna naša Slavica". Oblikovati njen životni portret a ne objasniti poreklo njenog nadimka,za moj rodni kraj, je ravno pričati priču o bezimenom čoveku!
Protrčala je kroz Osmogodišnju školu a kako se odlučila da u nastavku svoga školovanja zakorači u svet elektrike,saznao sam tek kada sam je upoznao.Ona i danas u svojim lepim godinama, dok obilato troši sedmu deceniju života, živi naštelovana na 220 volti bez oscilacija u naponu.Punom snagom i energijom, što malo kome preporučujem da ovu osobinu, naše Slavice, proverava.
Izvidjači odreda "Kosanički Soko",ponos grada.U prvom redu zaokružena Slavica u poslednjem, njen brat Prki!Možda ste i vi tu negde? |
Elektotehnička škola u Nišu bila je njena sledeća obrazovna stanica.Ovladala je elementarnim znanjem o struji podižući sebe u svakom pogledu sa stepenika na stepenik primenjujući to stečeno srednjoškolsko znanje u praksi.Bivala je sve lepša i draža.Momci su ludeli za njoma ali ona nije mnogo obraćala pažnju na sve te prodorne poglede koji su sa dubokom analizom pratili svaki pokret njenog tela,njene nemirne kose i vragolastih očiju.Zakovala se i do daske zaljubila u mladog i šarmantnog gradskog momka koji je počeo, polako, ali sigurno,da gradi svoju pevačku karijeru sa mesnim bendom na lokalnim igrankama nagoveštavajući da njegove glasovne mogućnosi pravog rasnog muškarca, ne mogu da budu nezapažene.Pogotovo,što je u to vreme,sa takvim glasom,svetom carevao Velšanin Tom Djons dovodeći Planetu do ludila sa nepravazidjenim milenijumskim hitom:"Green green grass of home."
Umesto da ljubav cveta i raste,kao najmirišljivije kuršumlijske ruže,nešto se negde u svemiru dogodilo i puklo snagom emotivne atomske bombe.Seli su u tek kupljenog "fiću," on za volanom,majka Divna pored njega i komšija Ljupće, pozadi na sedištu i krenuli put Beograda.Negde na izlasku iz Bagrdena,klizavi put i neiskustvo za volanom,doprineli su da se zahuhtali auto,zelene boje,svom silinom zakuca u autobus pun dece koji je dolazio iz suprotnog pravca.I to je bio kraj,za Batu,njegovu majku i Ljupčeta.Kraj jedne najiskrenije mladalačke ljubavi koja još ni deo svojih mogućnosti nije stigla da izgovori i uradi.Sve je u času,iz svere života,otišlo u sveru dalekih i nedokučivih emocija,gde se dvoje mladih i zaljubljenih,i dana-današnjeg, traže u plavetnilu beskrajnog kosmosa.
Ovo je jedan od tekstova koga je štampa objavila |
Posle mogo godina,mi iz Kuršumlije,krenuli smo put Istambula.Sve vreme puta osećala sam se jako čudno!Kada smo se vratili,Micko Aćimović i moj brat,ispričali su mi da su čitave noći razgovarali sa vozačem koji je bio za volanom autobusa tog kobnog dana!Da čovek ne poveruje u tu slučajnost koja se ipak, dogodila! Cele noći oka nisam sklopila.Bilo je to dugo i košmarno putovanje.Kada sam čula priču, bilo mi je jasno zašto sam se loše osećala, priseća se Slavica!
Udala se,izrodila dve predivne ćerke i danas je najlepša baka koja šeta kejom pored Nišave sa svojih četvoro unučiča.Život je posvetila njima i svojim uspomenama.Žao mi je što nije pristala da barem na trenutak otvori dušu i meni uverenog, da je sa njom dobio dobrog i vernog prijatelja,čije suze,na vest da mi je preminu brat Mića,nikada neću zaboraviti.Slavica je bila i ostala jedna predivna osoba,posvećena porodici,unucima i svojim prijateljima a najviše svome Bati čiji glas i njegovo sjajno pevanje i dana današnjeg uporno premotava po glavi.Niko joj to u porodici ne zamera niti osporava.Svi je bodre da istraje u tim divnim sećanjima,koja će više nego sigurno, sa sobom odneti u svoj večni dom.
Lepa je i u ovim poznim godinama i bilo gde da prodje svojim oštrim korakom i vragolastom crnom kosom i decenijama nepromenjenom frizurom,čućete uzdahe kako starijih tako i mladjih momaka.Ono što se jednom rodi kao lepo i najlepše, nema te patine koja može sliku i izgled da pomeni!
Ovih dana!Uvek u elementu! |
Ovo je bila još jedna priča iz serijala "Važni ljudi Bajne Čaršije".Slavica jeste važan lik Kuršumije.U mnogo čemu na toj gradskoj kaldrmi ostavila je traga ali i po kuršumliskim selima dok je radila na elektrifikaciji napuštenih,od Boga i ljudi zaboravljenog naroda u vrletima planine.Vekovima se tu živelo kao u vreme Stefana Nemanje kada su ljudi osvetljavali put i prostor svećama lojanicama i gasom u lampama.Sa ponosom se Špira seća svake kuće u kojoj je zasijala prva sijalica i suza radosnica dvoje ubogih staraca kojima nije mnogo ostalo od života.Struja je u male i nakrivljene planinske udjerice,gde je život zamenilo čekanje smrti koja je nenajavljeno dolazila,stigla kada naroda više nije bilo.Svi koji su mogli,otišli su u potrazi za boljim životom,uvereni da će ostatak života provesi pod snažim svetlom koje noć pretvara u dan.Danas na Kopaončkim vrletima struje ima ali sijalice retko kada zasvetle jer, više nema ko da ih upali!
уторак, 11. април 2023.
NE BRINEM SVOJE A ZAŠTO BI TUDJE BRIGE BRINUO?ILI, PRIČA O NAŠIM CIGANIMA!
FRTALJ ŽIVOTA!
Ima tome već skoro pola veka mojih dolaženja i odlaženja. Otišao sam sa nepunih 19 i evo,Bogu hvala, od tada se redovno vraćam mojoj Kuršumliji,mojim roditeljima i mom bratu.I pored toga što njih više nema, ja ne posustajem! Dolazim i odlazim!Rekoh,da sam Bogu na tome zahvalan,što mi je dao snage i pameti da sasvim prisebno i sigurno,upravljam svojim vozilom uvek prepunog emocija i urodjenog nestrpljenja,da posle tročasovne vožnje,ugledam svetla moga voljenog grada.
Trenutak kada od raskrsnice sa Kosovskom magistralom, za sobom ostavim Pepeljevac i uvek radoznali pogled čvrsto prikovan za oblike uzvišenja iznad samoga ušća Kosanice u Toplicu,pod strašno intrigantnim imenom „Marina kula,“ uz mali dodavanje gasa ja sam već izb io na uzvišicu odakle se predivno vidi koltlina duž koje je smeštna Kuršumlija.Zašto je narod ovo mesto nazvao „Strelci“ kada je više nego sto posto pristajalo ime, po zadužbini supruge Stefana Nemanje, Ani koja je svoj život posvetila izgradnji lepog i skladnog hrama posvećenog Sv. Bogorodici, na stotinak metara odmah ispod puta na zaravni koja kao uzreli grozd visi i vekovima bdije nadgledajući tu nežnu ljubav dveju planinskih voda koje se tu spajaju u jaku i plahovitu reku Toplicu.Odatle će udarati čas na levu pa čas na desnu stranu načete obale. Posle dva sata mučnog probijanja kroz polja Dobriča pomešaće se sa vodama Jućne Morave dok za uvek ne nestane u talasima Crnog mora. Kao u priči iz onog Holivuskog filma „Lepotica i zver“,spajaće ih i razdvajati bure noseći ih sve do obala daleke Afrike!
Lepo i skladno uradjna gradjevina po
obliku identična listu deteline,sačuvala je uspomenu na minula vremena i za
uvek ostala u istoriji upisana kao ženski manastir kojim je upravljala Bogu
predana i posvećena Sv.Ana.Dve zadužbine, koje su podigli supružnici, Nemanja i
Ana, bile su u vidokrugu jedna drugoj.Nemanja je hram posvetio Sv Nikoli a
podigao ga na visoravni iznad ušća Banjske u Toplicu,odakle se pruža divan
pogled na grad i pogled pun ljubavi i čežnje na zadužbinu posvećenu SV.
Bogorodici.Gledaju se i miluju,preteče svim
drugim hramovima koji su se od tada,pa do dana današnjeg,grade na svetoj Srpskoj zemlji u čije je
temelje narod izlivao ogromnu ljubav,poslednju suzu i nadu
da će u inat vihorima i mnogim ratnim olujama opstati,pod kupolama svojih
Hrišćanskih hramova opčinjenih mirisima tamnjna i bledunjavoj svetlosti voštanih sveća.
I
evo,trošimo godine desetog veka od kako trajemo i opstajemo nesebično
darivajući ljubav svima koji su poželeli da žive sa nam,da uz uzglavlje drže
sveti krst i ikonu slave svoje,da veruju i poštuju Boga svoga.
Ovaj
uvod uz tekst koji sledi,neko će reći da nema ni jedne dodirne tačke sa pričom
koja u sebi nosi svu tešku tugu nemanja i nestajanja propraćenu životom koji je
protekao brzo i kratko i sve za uvek odneo u zaborav.
Donja ciganska mala, večne "kapije Kuršumlije"! |
Mnogo kuća a malo ljudi |
Pogled na Gornju malu sa Samokova |
Lagano klizim kolima niz „Strelce“dok sitna martovska kiša upotpunjava svu tugu i samoću pred kućama poredjnim kako se kome svidjalo i gradjenih kada je bilo para sa brojnim drugim prohtevima koji će možda nekada doći na red.Da se kuća omalteriše,uvede voda,da se dosanja kupatilo i WC.Da tu ženim i udajem a ne samo da saranjujem!
Zaobilazim kamion pun trupaca i autobus „Niš ekspresa“ koji
prolete preko bare na izlokanom putu i natera mlaz prljave vode do krova skoro
svih kuća podignutih iz sami asvaltni put.
Proslavljeni muzičari iz Ciganske male.
Steva Ristič,dobra viliona. |
Djoka harmonikaš |
I Korćagin je voleo da ga Stevina violina otprati do kuće |
Korčagin,Sarić i Steva.U kafanam se sedelo ne da bi se opijalo već uživalo |
Česta gradska slika na svadbama.Orkestar je imao i svoj prevoz ! |
Ovo je sa jednog ispraćaja u vojsku! |
Duško Dule Ristić bio je pravi estradni umetnik.Svirao je po mnogim hotelima u Beogradu a leti na moru ! |
Avram Zdravković Avra,mogao bi da ponese titulu "ministra za ciganska pitanja".Cigani su ga slušali i voleli.Avra im nikada nije ostao dužan! |
Rade i Gića,tandem koji je svirao za dušu. I oni su prerano otišli da muziciraju na "onome svetu"! |
I naši cigani su slali Titu štafetu! |
Basadjija Blagoje Minić.Imao je devetoro dece.Živeo je u Donjoj mali i njegove komšije tvrde da je bio jedan od najvećih švalera medju našim ciganima! |
Svi ga znamo kao Tarzana!Svirao je saksafon sa neverovatnom lakoćom i to baš dobro.Sve što čuje,mogao je u trenu da odsvira. Ovde ga vidimo u akciji sa Mladjom Nikolićem, profesorom u Ekonmskoj školi.Cepali su na svoj naćim,tiho i merakliski! |
Ovo je mladja garda koju je predvodio basadjija Biša verovatno jedan od najgorih muzičara medju ciganima. |
Djoka u akciji.Dobro je svirao harmoniku i pored toga što je bio prilično nagluv! |
Ovako se počinjalo.Mladi,lepi i pametni momci Kuršumlije:Buretino,Mrčki i Ćata |
Pamtimo ga po porodičnom nadimku "Šumadinac".Bio je živi djavo.Prevarant kakvog majka više ne radja! |
Posle Duleta i Steve, Djordje je bez sumnje bio najbolja mladja violina medju ciganima u čitavom Topličkom kraju.Ali šta vredi kada je od muzike više voleo kocku! |
U kući mlade svi sa nestrpljenjem čekaju mladoženju.Ona će tek ući u 18. godinu a do 30 biće to izborana i mukom natopljena supruga i majka.Mlade su se udavale,radjala a onda razvodile,pa sve ispočetka! |
Za
kraj ove, po prvi put ispisane i postavljene „izložbe“ o Kuršumlijskim romima ili
ti cigana,i to izložbe „na klik,“mnogo toga će se vremenom menjati i
dopunjavati.Ima dosta objavljenih slika sa portetima „naših Cigana“ koji su
sticajem okolnosti ostali bezimeni samo zato, što je u gradu sve manje ljudi
koji nisu su u stanju da se sete imena, a pogotovo prezimena, uz konstataciju „znam
ga“!Za sada svi oni su,rekoh,NAŠI CIGANI i meni to zvuči, zaista, veličanstveno!
A da!Priča za kraj je sto posto autentična.Na Barlovskom visu postoji jedna jaka i dobro organizovana ciganska „zajednica“.Oni u svemu žive bolje i bogatije od naših cigana.Kada su tu nedavno i njima podelili šporete „Smederevce,“dar neke humanitarne organizacije, istoga dana oni su ih prodali za upola od stvarne tržišne cene ovih,inače,sjajnih šporeta na kojima se dobro kuva ali od kojih se i jako dobro greje cela kuća.Uglavnom,domaćice koje su se dograbile novca od prodatih šporeta,utrošili su ga na kupovinu sapuna,šampona,dezodoransa,laka za nokte i jakih parfema.Kupljeno je dosta šarenih haljina i šalova a bila je prava potraga i za damskim cipelma na štiklama ali u brojevima preko 42.Na pitanje zašto ste to uradile,jedna nakindjurena ciganka u godinama, odgovorila je uz odobravanje svih prisutnih komšinica:pa i mi jednom da zamirišemo,nalakiramo nokte,udarimo frizuru i ofarbamo kosu...A ne celog života da izgledamo bedno i zapušteno! I tako ode „Smederevac“ za šminku ali sve to nikoga nije zabrinulo što se sutrašnji ručak spremao na vatri koja se ložila pred kućom!
Na mnogim arheološkim iskopavanjima cigani su bili glavna radna snga.Evo ih na Sv Bogorodici gde se uvek radilio po dvadesetak dana godišnje. |
Muci,otišao je u Nemačku i potpuno se posvetio kockanju! |
Duši i sin ili bratasnac.Interesantno je da smo porasli zajedno i to u vreme kada je moj otac bio upravnik Kuršumlijske Banje gde su Ajdinovići živeli.Njegova majka Mevlida jednom je priskočila u pomoć mojoj majci koja je iznenada izgubila mleko pa je ona nastavila da hrani maloga Miću! |
Tomi Minić sa braćom i prijateljima.On je bio aktivan ćlan našeg izvidjačkog odreda "Kosanički Soko".Bio je na svim akcijama:Sutjeska,Kadinjača...Njegov otac je Blagoje Minić.I Tomi je nedavno preminuo! |
Ne znam mu ime ali ga pamtim kao kuršumlijskog "ponoćnog kauboja".Nije propustio da gleda ni jedan kubojski film.Ova slika je kopija likova iz Holivuda! |
Ljata,sin kovača Ćaze i brat Kaleje koji mi je često dolazio u goste kada smo ja i žena dobili svoj prvi posao u Požarevcu,ja kao novinar i dopisnik Večernjih novosti a ona kao farmaceut. |
Pamtim ga po nadimku "Bangea".Imao je jednu kraću nogu zbog čega je i dobio takav nadimak.Jedno vreme bio je i korporter! |
Ovo je podmaldak iz Donje male.Svi su u Nemačkoj! |
Sa jednog Ciganskog bala u Evropi! |
U gornjem redu prvi sleva je mali Miki pevač sa divnim glasom.Ispred njega je moj školski drug Žika koji se preselio u Požarevac pa dalje Guja,Dane korpar i Stanko ali bez Borke.Ćuće Bišin brat Brane a do njega Raša. |
Dane korpar u svom ambijentu sa unukom i korpama koje je pleo i prodavao svuda po regionu. |
Svi na pikniku kod Petkovice.Bilo je klope,pesme igre a na kraju i po malo "boksa"! |
Ove tri slike su sa obeležavanja Petkovice kod crkve Sv.Bogorodice na Ušću! |
Duši Ajdinović u svom elementu.Zvali smo ga naš Tarzano! |
Bego jedan od živih muzičara iz Gornje male.Još svira a poznat je kao dobar i pristojan muzičar.Ako ima para,dobro je!Ako nema,sviramo za dušu i merak.Do zore,zašto da ne! |
Tek su prešle tridesetu godinu života.Život ih je "šibao" kad je stigao i gde je stigao! |
Njihove svadbe znale su da traju i po nedelju dana.Svi su bili u elemntu! |
U pozadini veliki tapet sa motivima iz Kosovskoj boja a u prvom planu one,majke,babe i strine.Pogledaj te tu bezbrižnost na licima dece... |
Dane korpar sa svojim podmaltkom! |
E,ovo su "moji" Pavlovići.Prvi sleva, zove se Miki Pavlović.On je mnogo radio i nema čoveka u gradu koji vam neće reći sve najlepše o njemu.Ovo je njegova porodica i ovaj koji "strči" na sredini slike,na koga vam liči? |