недеља, 18. јун 2017.

PORTRETI MOJE GENERACIJE

JOŠ JEDAN SURET GENERACIJE!
Ponovo će moja generacija biti na okupu.Za 27.maj zakazano je novo druženje i to 55 godina od mature.Dodjite!

PROSLAVILI SMO NAŠ ZLATNI JUBILEJ


Sve je bilo kao u najlepšoj priči.Došli su svi koji su mogli da dodju a oni koji nisu, opravdali su svoje odsustvo.Naravno da smo im sve  to uvažili kao i našim profesorima Ivanu Ivanoviću i Danilu Stankoviću koji ipak, nisu mogli da se pojave na času zakazanom za petak 16.jun i to tačno u podne.Godine i bolest odvojili su ih od jednog lepog i dirljivog susreta za koga svi odreda tvrdimao,kao za onaj na maturskoj večeri pre  50 godina,da će nam ostati u večitom sećanju ako nas zadravlje i pamet posluže.Da ćemo se od sada,pa do nekog kraja,jer, ipak, sve ima svoj početak i neminovni kraj,vidjati svakog prvog vikenda u junu i to naredne 2018. pa 19,20....i ko zna koje još i na kom mestu. Vidjaćemo se mi još,generacijo moja, lepa, razdragana, skromna i pametna.

 Evo slika pa sami zaključite, da li sam u pravu ili ne? Ali pre nego bilo šta zaključite,najpre, sa maksimalnom pažnjom, pogledajte sliku ove iste generacije,na istom mestu,prilikom našeg prvog susreta kada smo obeležili 10 godina od mature.


Deset godina od mature



                                                                          Evo nas posle 50 godina  

U ŠKOLSKOM DVORIŠTU:SA NEKIMA, BIO JE  TO PRVI SUSRET POSLE 50 GODINA










PONOVO U KLUPAMA












Sv.Nikola


U zadužbini Simeona Mirotočivog,hramu Sv.Nikole,upalili smo sveće za pokoj duša naših 17 preminulih školskih drugova. Inače, školovanje je završilo 86. nas rasporedjenih u tri odeljenja, od toga, dva jezičkog i jedno matematičkog smera.

PORTRETI


  

 Biserka Najdanović udata Orlić.Živi na Novom Beogradu a radni vek je provela radeći u subotičkom Narodnom pozorištu.Potiče iz gradske porodice Najdanović i od dana kada se rodila pa do ove fotografije,Bisa je je takva,nasmejana, srdačna, dobra i časna osoba.


 Radivoje Pantić,jedan od "trojice musketara",računajući mene i Bobana,koji je preskoćio Niš i Prištinu i otišao na studije Filozofije direktnim vozom za Begrad.Ćovek mirne naravi,poeta i večeti zaljubljenik u ljubav.Dok su drugi govorili i pisali o ljubavi on je sve to radio i na svoj način voleo i obožavao ljubav.Ostao je da živi u maloj varoši kao njen dostojanstveni tihi i odmereni  prof. i gospodin Pantić Panta Radivoje.


Jedan od braće Nešić.Ovo je Gradimir.Radni vek je proveo na Kosovu odakle se u koloni sa mnogim Srbima povukao ka svojoj rodnoj Kuršumliji.


 Za kraj,sanjam da me u svoje naručje uzme i u dubine okena odnese neka bistra i moćna srpska reka dok na njenim obalama pecam i provodim svoje  najlepše dana života, ,kaže nam Marko Slavković,novinar  Ibarskih novina iz Kraljeva .Voda je njegov život ,njegova ljubav,uteha i tuga i večno sećanje. Deca su mu uspešna i dobra.I sin i ćerka otisnuli u beli svet i zaboravili, barem na  trenutak, da Marku i njegovoj supruzi, podare unuke da ih Marko uči kako to Ibar voda peva, kako se ljuti i kako tiho, bez reči, u plavetnila okeana odnosi sva naša stvaranja, radjanja i umiranje.Ne tuguj druže stari,doćiće i to vreme.


Milan Pavlović,rodom iz Rudara ostao je do penzije u Kuršumliji.Mi nismo u nikakavom srostvu ali to očito da nije bio razlog  da se njegov i moj brat Milivoje,danas ophode jedan prema drugom kao brat prema bratu.



Ne bih o sebi jer u mom Blogu i fb strani o meni je napisano sve.Ja, Zoran Pavlović!



Milisav Mićović iz Dobrog Dola,radni vek je završio kao profesor srpskog jezika u lokalnoj osnovnoj školi.Dična ljudina i jedan o retkih primeraka topličkih crnogoraca raspredjenih po obodima brda iznad ravnog Kosova,sa ciljem da čuvaju i očuvaju svetu srpsku zemlju.



Slavica Jovanović,ćerka lokalnog šefa policije i vazda  dobar djak i drug.Za svoje godine izgleda lepo a na mene je ostavila poseban utisak pokazujući veliko interesovanje za očuvanje i negovanje ogromne istorijske gradje o slavnom Gvozdenog puka u čiju čas su meštani sela Igrište podigli velelepni spomenik.Živi u Nišu,putuje ratnim stazama srpske vojske od Srbije do Krfa i od Krfa preko Solunskog fronta do slobode.Ima veliki broj prijatelja i na mnogim fotografijama vidjamo je u tradicionalnoj srpskoj narodnoj nošnji.Ona je aktivan član KSS i na ovoj slici je vidimo na krsnoj slavi ovog humanog  i dugovečnog  udruženja hrabrih i pametnih srpskih žena,




Milica Vuksanović,rodjena je i živela na litici iznad  ušća Kosanice u Topicu.Svi smo joj zbog toga zavidili jer to je jedan od najlepšig krajolika moga rodnog grada.Osim toga, ona je dobar deo svog radnog veka provela kao saradnik moga pok.oca Ljubinka koji je dugi niz godina bio  Sudija za prekršaje.Svojom toplinom i dubokom iskrenošću oduvek je privlačila ljude  i nije čudo što je  bila u generaciji pažena i mažena.



 Milan Aleksić- Šante jedan od najuspešnijih direktora Radničkog univeziteta u Prokuplju gde je ostvario zavidnu stručnu i ljudsku karijeru.Još uvek je u punoj formi.



Miroljub Rajović,živi kao vojni penzioner sa činom pukovinaka u Beogradu.Sa njegovog lica se čita sve.



 Milutin Lazarević- Laza,još jedan od sledbenika  i potomaka slavnog Gvozdenog puka.Završio je  vojnu karijeru kao pukovnik i danas živi u Beogradu.



Dobrila Cica Jevtić,profesor  fizičkog u ovoj istoj Gimnaziji .Živi kao penzioner u Kuršumliji


 Vera Brajković,jedna od sestara Brajković koje su se  iz Podujeva doselile u Kuršumiju.Veliki drugar i dobar čovek. Danas živi u Jagodini i sa svojim suprugom drži hotel u ovome gradu.



Biserka Marković,devojka iz "rupe" kako smo popularno zvali sve učenike koji su lepo i udobno živeli na izlazu iz grada nedaleko od čuvenog  železničkog mosta. Sve porodice su živele složno kao jedna i bilo je milina družiti se sa njima.Jedan od njihovih poznatih obrazoivnih "specijaliteta" bilo je učenje u ranim jutarnjim satima,pre škole,šetajući pragovima pruje i po nekoliko kilometara.Ona dana živi u sretnom braku sa  Branislavom Makisimovićem kolegom iz preve generacije naše gimnazije.


Andjelka Vladisavljević,takodje jedna iz "rupe".Andja je priča za sebe.Tiha,mirna i prelepe devojka iz naše generacije.Zaljubila se i udala u to vreme u glednog momka Vojkana Novakovića sa  Železničke stanice i sa njim formirala  lepu i skladnu porodicu.Radila je kao nastavnik u OŠ "Drinka" odakle je otišla u penziju.Meni svaki susret s njom,prestavlja posebno zadovoljstvo valjda i zbog toga što mi nismo imali sestru i što sam ja uvek u liku ove moje školske drugarica prepoznavao ili zamišlja  kako bi izugledala moja rodjena sestra.Andja je osoba za veliko poštovanje.



Milomir Novović,profesor matematike,književnik,putopisac i večiti sanjar.U svom radnom veku promenio je čak šesnaest škola  obrazujući decu da računaju, lepo govore,piši i na karaju odaberu put čovečnosti i dostojanstva a ne stranputicu kriminala, suludog nacionalizma ili put zaglupljenog političara.



Drugi brat Nešić sa imenom Zvonko.Radio je kao nastavnik i ono što bi svaki normalan čovek poželeo svojoj zemlji i sistemu obrazovanja to je, da Srbija ima što više ovakvih ljudi i pedagoga.Čovek bez mane.



dr.Vera Vučićević, u svojoj generaciji i u gradu, poznata kao lepa i zgodna devojka iz ugledne porodice GLIŠIĆ gde se  najviše obrazovanje podrazumevalo kao nesto sasvim normalno.Tako je mi pamtimo a žitelji Gornjeg Milanovca pamte je, kao sjajnog  doktora specijalistu kardiologije.Vera je lečila i pomagala kome je stigal.Danas se bori sa svojim zdravstvenim problemima ali i dalj radi pomaže ljudima.



Ceo život utkao je u najlepše i najzdravije tkivo ovoga grada.Za sobom je ostavio dve velelepne predškolske ustanove i sa pravom poneo epitet  graditelja i besprekornog vaspitača.Miomir Boban Luković,danas uživa u carstvu svojih unuka čekajući nove prinove.Nikada,pa ni na ovom susretu,nije propustio da ne kaže:u životu ne bih ništa uradio da iza mene i uz mene, nije bila moja supruga Verica.Ko ga zna,znaće to da ceni i da mu veruje.



Milka Zdravković,Sa njom sam išao u školu od prvog razreda osnovne pa do četvrtog Gimnazije.Tu smo se rastali.Ja za Beogread a ona za Niš gde i danas živi kao penzioner.



Olga Lukić.Svoj radni vek završila je kao nastavnik geografije u OŠ" Miloje Zakić" u Kuršimliji. Danas je posvećena svojim unucima.Njih četvoro ulepšavaju joj mirne penzionerske dane.Bili smo u istom razredu pa čak mislim i u istoj klupi.Ostala mi je u sećanju kao dobra  i pažljiva drugarica.




 Dragica Ivanjac.Na ovoj večeri upamćena je kao i tajfun kada usred letnjeg dana napravi haos i odleti ko zna kud.I ona je neumorno  igrala,pevala, iskreno se  radovala  ovom susretu.Živi u Nišu ili kako ona kaže :"uživa", kao penzionisani profesor Istorije.U životu još nije rekla sve.Njeno vreme tek dolazi.

Spasoje Dunjić.Posle  Beograda,ponovo je na roditeljskom ognjištu  u Prolom Banji.Vlasnik je nekoliko dobro opremljenih apartmana a u goste mu dolaze ljudi iz svih krajeva bivše nam zemlje. Ljudi i nova poznastva su njegove najomiljenije teme koje ga čine sretnim, mladjim nego što jeste. Sjeseni, i on će postati deka Dunja.

Mali Srba Nešić,kome smo uvek tako tepali a on je u stvari celoga života gazio smeleo,snažno i robusno.Šteta što u njegovo vreme nije bilo ovolikih takmičenja za "prvi glas",on bi danas bio jedan od  najslušanijih i najbogatijih vokala Srbije.


MUZIKA

Bez njih sve ovo nije moglo da prodje.Bend Milana Nesića-Neše, ispunio je,ali do vrhas,sva naša očekivanja.Njemu i njegovim kolegama,Srdjanu Bešoviću i Stanimiru  Simiću jedno veliko hvala.Naravno, hvala i estradnoj umetnici Svetlani- Ceci Bukovac iz sela Žirci koja je  izvanredno otpevala sve svoje numere.
Tu je bio i Ilić Miša,lokalni fotograf,medjutim, sve ove slike, uslikao je majstor fotografije Zoran Pavlović.
I ovaj dogadjaj nije mogao da prodje,a nije ni bio red da prodje bez njega,bez moga brata Milivoja Pavlovića,koji je bio  najbolji hroničar svih zbivanja  vezanih za moju i mnoge druge generacije.Za ovaj dogadjaj on je sponzorisao neizbežnu meku rakiju bez koje nije prošlo ni ovo veselje.Bez "velike" život je u mom kraju tužan i veoma ružan.A kada dodje ONA, sve se menja,ama, baš sve.



 Neša



 Beša



 Stanimir



 Mića



 Miša,Mića i Ceca

JOŠ NEKOLIKO FOTOGRAFIJA



 Ja i Miroljub Rajević



 Vera,Panta i Boban



Ćeba,Vera,Panta i Slavica



 E sada sam se i ja priključio



 Solo Ćeba



Boki i Vera



Panta i Slavica



 Moj izbor,slika susreta.Vera i Panta. Svaki komentar je suvišan. Pitaj te njih,ako ne uspete to da pročitate sa njihovih lica, kakve utiske  nose sa ovog susreta. Jasno je, reč o ZLATNOM JUBILEJU.



Panta.Vera i ja pa ja. Sve vas pozdravlja i mnogo,mnogo voli,vaš školski Zoran Pavlović-Piki


p.s.Molim  vas,ja vas molim,dok čitate ovaj tekst pustite ovu predivnu kompoziciju neka vam lagano i tiho pevuše Kemo i Dule...

https://www.youtube.com/watch?v=hw-Sho4sx

Dopisano 1.maja 2019.godine



                                                        IN MEMORIAM

                                            RADOSLOVENKO ŠULOVIĆ-ŠULE

                                                            (1948-2019)




Kuršumlija se danas oprostila od još jednog profesora iz plejade dobrih i mudrih pedagoga koji su za sobom ostavili desetine generacija uspešnih matematičara a danas vodećih stručnjaka u mašinskoj,elektro struci.Vrsnih arhitekata i uspešnih lekara, profesora i ekonomista.

Čas da ponese tako zvučnu usto i laskavu titulu jednog od najboljih profesora matematike koga je u svojim redovima imala kuršumlijska Gimnazija, pripala čoveku iz moje generacije, Radoslovenku Radetu Šuloviću,medju gradjanima i učenicima poznatijem po svom lepom nadimku- Šule!

Sa ovog sveta otišao je u 71.godini života na  praznik rada,1.maj leta gospodnjeg 2019.godine

Mogao je još koju da poživi,govore ljudi koji su sa velikom brigom propratili nekoliko poslednjih godina života. A te godine bile su godine užasa i duboke patnje njegovih najbližih.Čovek koji u mladosti,a zajedno smo rasli u istoj klupi sedeli,od istih bolesti vakcinisani i mnogo dečijih igara u životu odigrali, to biće,budući uspešan čovek, sve je na svetu voleo i poštovao osim ljudi koji su bili naklonjeni kafani i životu pijanih boema.On to nikada nije mogao da razume i shvati sve do časa dokle ga ta užasna pošast nije čvrsto prigrlila i u tom zagrljaju odnela sa ovog sveta.

Šta se to na prečas dogodilo u glavi ovog vrsnog matematičara,čoveka opsednutog numeričkim kombinacijama i šemama koje je on sa lakoćom rešavao.Bio je u našoj generaciji u tome najbolji toliko dobar da mi koji smo bili prosečni matematičari nismo mogli da mu pridjemo ni blizu osim na pismenom zadatku ako bi se smilovao i dopustio da prepišemo po neki zadatak.Jednostavno važilo je pravilo u Gimnaziji: sa Šuletom o svemu ali o jednačinama ni reč.

Kada je zaseo za katedru diplomiranog profesora matematike snagom tajfuna ušao je u prostor vaspitača,dobrih profesora rešenih da bez i jedne kalkulacije svo znanje prenese svojim učenicima.I uspeo je kao retko ko!

Pre dve godine, naša generacija obeležila je 50 godina od mature.Za sve nas bio je to mali šok kada smo saznali da Šule neće doći na susret generacije.Osim žaljenja nismo tražili druga objašnjenja.Naravno,da nam je svima bilo jako,jako žao.Tada nije došao a danas je za uvek otišao.

Počivaj u miru,naš dragi i poštovani Šule.
 


                                                           IN MEMORIJAM
                                                           VERA VUČIĆEVI

                                                              (1948-2021)

 Korona je odnela još jednu svoju žrtvu.U KBC Zvezdara,juče je preminula dr.Vera Vučićević,devojačko Glišić,rodjena 1.10. 1948.god u Kuršumliji.

Dr.Vera Vučićević

Pripada drugoj generaciji kuršulijske gimnazije koja je svoje školovanje završila 1967.godine.

Posle uspešnih studija medicine,udala se za Slobodana Vučićevića koji je svojevremeno radio u ŠIK-u Kopaonik.Vera je napravila lepu lekarsku karijeru.Specijalizirala je kardiologiju i u Milanovcu i okolini stekla reputaciju pouzdanog dijagnostičara i lekara od poverenja.Kada se ukazala prilika,otovorila je svoju privatnu "Specijalističku internističku ordinaciju dr.Vera Vučićević",gde je radila do poslednjeg dana života.

Kako to obično kod Kovida biva,prvi se zarazio suprug Slobodan koji je u teškom stanju prebačen za Beograd.Ubrzo za njim je stigla i Vera.Zajedno su bili u KBC Zvezdara gde se Slobodan još bori za život.

Od porodice i ljudi bliskih dr.Veri,saznali smo da će ona biti sahranjena u Vrbavi,rodnom selu njenog supruga Slobodana i to u subotu u 14 h.Vučićevići su ovde imali divnu porodičnu kuću gde su provodili dosta vremena

Vera je rodjena u porodici Glišić izuzetno cenjenoj i poštovanoj u Kuršumliji.Glava porodice, otac Bogosav, važio je za jednog od najpedantnijih bankarskih službenika u gradu pa ni malo ne čudi što je njegovim stopama krenuo i Vladimir,sin jedinac,koji je gradio uspešnu karijeru u Investbanci.Pored njega, majka Draga vodila je računa o ćerkama koje su otišle u visinu,bile su visoke i stasite,časne i poštene.Dobri djaci,studenti,a dokazale su se i kao dobri roditelji.Nema čoveka u Kuršumliji koji se ne seća Bogosavljevih i Draginih ćerki: Ljubice,Nade i Vere.

Mene posebno, jedan detalj, veže za moju školsku drugaricu Veru.Rodjeni smo istog dana1.oktobra 1948.godine.Bili smo zajedno od zabavišta pa do poslednjeg susreta i maturske večeri kada smo se u rano kuršumlijsko jutro rastali da ni svesni nismo bili da čemo se videti tek na generaciskom susretu kada smo obeležavali 50 godina od naše mature.

Veki,andjele moj,leti visoko i živi u uverenju,gore na nebesima,da mi koji smo ostali posle tebe,uvek ćemo sa ponosom govoriti o našoj doktorki,o našoj Veriki.Neka te svevišnji prihvati,pomazi i čuva kao što se čuvaju andjeli.

 

I