петак, 27. август 2021.

BILA JE TO „SVADBA VEKA“!

Danas se u Sarajevu dogodilo „venčanje veka“ kome je prisustvova i predsednik Turske Redžep Taip Erdogan u pratnji svoje brojne  svite koju su pretežno činili ljudi iz njegovog ličnog obezbedjenja.Ovom spektakularnom venčanju, ćerke Bakira i Sebije Izedbegović, koje je u podne održano,po lošem kišovetim vremenu, u džamiji Gazi Husrev-begovoj, po gradjanskim šerijatskim običajima, privuklo je ogromnu pažnju širom Zapadnog Balkana a posebno u Turskoj čiji predsednik je ukazao veliko poštovanje i pažnju porodici Izedbegović dolaskom u Sarajevo da prisustvuje ovom dogadjaju.

Dakle,kao što rekosmo,venčanje veka je dogadjajkoji će trajno ostati u srcima mladencima Jasmini Izedbegović i njenom izabraniku Ćamilu Humačkiću, biznismenu iz Nemačke, proteklo je u najboljem redu uz ogromnu medijsku pokrivenost celog regiona koji je ima prilike da prati dogadjaj od samog početka pa do njegovog kraja.

I tu bi se okončalo moje interesovanje za ovu svadbu a po najmanje za stotine tračeva koji su odmah prvog dana izašli na videlo i koji će narednih nedelja biti glavna tema lokalnih medija.Ono što je privuklo moju pažnju i što ću pokušati najplastičnije da izrazim u ovom tekstu je jedna opšta slika, ili bolje reći, „grupni portret“ svih zvanica sa ove svadbe koji su, svako na svoj način, poslalo bezbroj poruka ljudima koji su nekada živeli u Sarajevu,neki se tu školovali a mnogi naprosto bili zaljubljeni u ovaj gostoprimljiv i živopisan gradić usred brdovite Bosne, gde ste mogli za mnogo važnih pa i životnih detalja da budete uskraćeni ili iznenadjeni ali, za gostoprimstvo i ljubaznost-nikada!

Ja pripadam tim ljudima,koji su,ispostaviće se,celog svog života živeli u zabludi verujući u tu svoju ljudsku i morlanu predpostavku sve do časa dokle me surove prilike teškog i poražavajućeg gradjanskog rata nisu u svemu demantovale a po najviše u saznanju da smo mi obični prolaznici i ljubitelju Baš Čaršije,Hasine ćevabdžinice,fantastične kafane Nurije Palate,muzike neprevazidjenih Indeksa i najlepših šlagera Djordja Novkovića a pogotovo, onog vremena kada je Sarajevo živelo za veliki derbi izmedju Želje i Sarajeva i kada su se na nebu YU estrade pojavili neprevazidjeni Zdravko Ćolić i Kemal Monteno i svojom muzikom i pesmama obojili obale Miljace i cele Jugoslavije za vek i večeta vremena.To je samo jedan segmen značaja i važnosti ovo grada za sve nas koji smo mu često dolazili i to po sistemu "hajdemo na kafu do Sarajeva" a druga neprevazidjena katedra života i kulturu u zemlji  „bratsva i jedinstva“ je  bila ona koja se bavila proizvodnjom i emitovanjem najlepše narodne muzike  emitovane iz grla neprevazidjenih glasova koji se pamte doklekle bude ljudi i čovečanstva.Zaim Imamović, Safet Isović, Himzo Polovina,Beba Selimović,Nada Mamula,Zora Drempetić… i neprevazidjeni zvuk narodnog orkestra Jovice Pavkovića,rodjenog  Smederevca, upamćenog kao i boksera velter kategorije inače,  dugo godina i zvaničnog prvaka Jugoslavije u ovoj plemenitoj veštini.

Tog Sarajeva se ja sećam i u radosti ga nosim u svome srcu i ovaj teks pišem bez namere da bilo koju ružnu reč izgovorim na adresu današnjeg venčanja ali ne mogu da prećutim a da ne kažem.U šoku sam!!!

Verovao sam da se mnogo toga,posle grubog raspada Jugoslavije promenilo ali da se ovoliko u svemu u Sarajevu promenilo da čovek ne primeti a niti oseti ni jednu draž pa čak ni jednu vezu ili kopču sa onom Bosnom i onim gradom koga apsolutno više ni u tragovima nema ni na vidiku.Sarajevo je samo bleda kopija velikih i jakih islamskih gradova kakav je celim svojim obimom milionski Istambul ili možda neki drugi gradovi Saudiske Arabije,Kuvajta pa čak i Jemena.

 Brojne zvanice,važni i bliski ljudi porodice Izedbegović,danima su se priremali za ovaj dogadjaj.Kolko je ko doneo para na poklon, tek će se pisati ali, šta je ko obukao, to smo svi videli.

Ženski deo sveta morao je da se ravna po haljini  majke Sabije. Ona je nosila dugu haljinu u boji fuksije sa raskošnim zlatnim detaljima. U istoj boji bila je i njena marama kao i torbica.Haljina je  deo brenda modne kreatorke Marine Rinaldi a koštala je 1700 EU.

 Kod  drugih dama dominirale su haljine u zelenoj boji ili tirkizno plavoj ali sve po modi i šerijatskim pravilima.Naravno, marama je bila obavezna.Muški svet je nosio crna odela  sa kravatama a kod većne mladih dominirale su brade i sjajne jako skupe cipele.Zlata je bio na pretek.Kažem, slika identična sa slikama koje nam stižu iz arapsklog sveta i uzaludna su bila moja očekivanja da ću u kadru videti neku predivnu sarajku,lepo oblikovanu sa divnom plavom kosom,kratkom haljinicom ,bujnim grudima,“trebu“ kakvih je bilo na svakom koraku u moje vreme.Ništa od toga.

Druga pravila,drugi ljudi i sasvim jedan drugi narod.Nije to više onaj grad koji je dušom i srcem privlačio,sada je to grad muslimanske elite koja se trudi da hvata kopču sa životom u velikim metropolama Turske i ostalih bogatih islamskih zemalja.Ovaj deo Bosne živi svoj život koji malo a možda ni mali nema dodirnih tačaka sa onim delovima zemlje gde žive pravoslavni Srbi i Hrvati.Zna se to dobro i nema potrebe da se ja bavim tim nacionalnim i političkim zabludama  ljudi koji se iz sve snage zalažu da jedinstvena Bosna ostane pošto-poto a zapravo, sve rade  da je do najsitnijih detalja razbiju u param parćiće.

Otac izvodi mladu!

 Posle svega vidjenog i poslednjem zanešenjaku koji tvrdi da Bosna postoji i da će postojati dokle u njoj žive Bosanci,biva mnogo toga jasno a pogotovo odgovor na pitanje koje se često postavlja a od koga  se uporno beži da se odgovori onako kao jeste.Zašto se posle rata, pa do dana- današnjeg, niko od Srba nije vratio da živi u Sarajevu?Najbolji odgovor smo danas videli na delu.Nije to grad koji bi rado primio Srbe povratnike a nisu to ni oni isti ljudi sa kojima se 70 godina živelo u slozi u ambijentu „Titovog bratstva i jedinstva“ gradjenog na primneru zajedničkog života Srba,Muslima i Hrvata u Bosni!Davno je to puklo i sve otišlo svojim putem jer da nije to tako, danas bi smo,ako po ničemu drugom,onda po garederobi prepoznali neku srpkinju i njenog izabranika, da su bili prisutni na ovoj svadbi veka! Ne znam,možda ste ih vi videli?Ja nisam!


 

 

 

Sarajevo danas

 


Boja je važna





Mali trag nekadašnje sarajevske lepote