понедељак, 22. октобар 2018.

U VEČNOST OTIŠAO I JANKO JANKOVIĆ

Kasno sam saznao, a morao sam pre.Po obićaju,tužne vesti dolaze brzinom munje. Ova je okasnila. Ispisujem ove redove u kasnim večernjim satima ovog ponedeljka kada je njegovo telo već bilo u zagrljaju majčice zemlje iz koje smo poteklu u koju se vraćamo. Oplakujem trenutak njegove prerane smrti dok me sećanja vuku daleko u godine kada smo verovali  da  samo nas smrt neće pohoditi jer,rano je za umiranje.Valjalo je živeti i u životu  reći čak i one  ružne snove koje bi smo rado da zboravimo.

Janko Janković

Janko je bio čovek lepih crta,usto dobre i plemenite naravi,mirnog pogleda i neodoljivih očiju. Govorio bi kada bih morao ili kada bi ga neko pitao. Nije žurio,verovao je da mudar čovek napre  mora da promisli, poštedi sebe glupih izazova  a onda kaže, zrelo i pametno. Ako je to  još činio kako je Janko Janković znao, razgovetno, jako, snažno sa akcentom i tonom za oktavu  višim od drugih. Mnogi su verovali da je to dobro uigran trik njegovog ličnog ili kako se to danas kaže ,personalnog stava, a ja sam znao da je to deo njegove topličke genetike uvek spremne  da se rasplamsa i razigra  ako je to nečemu vredelo. Čovek takvog mentalnog  senzibiliteta uvek je verovao da utisak ili otisak moraju da ostanu posle svakog razgovora ili kratgog  susretanja.

 Grad i brojne generacije, pamte ga kao  svoga, gradskog profesora intelektuialne i moćne konstrukcije koja je ulivala poverenje.Vidim da su ga poštovali i voleli a iskreno, sve drugo, u ovom vremenu opšte mržnje, netolerancije i nepodnošljivosti, za njega, Janka Jankovića, zaličilo bi na plagijat života.

Susretali smo se pri kraju njegovih studija  a na početku mojih,na senovitim stazma mirišljivih lipa  usred Studenskog  grada.Kao i uvek, bio je umeren i tih rešen da što pre sedne u večernji voz  i u neko rano letnje jutro stigne u grad svoje maladosti.Tu se  zaljubio, oženio  lepom  lokalnom  devojkom iz  uvažene porodice Duška Tomića Sidže. Koka mu je na svet donela sina i ćerku i još snažnije učvrstila njegov ugled u varoši koja je polako ali sigurno, iz dana u dan, ulazila u nove vihore političkog  pluralizma o kome nismo znali baš ništa.Gledao je kolone izbeglica, preživeo strahote bombardovanja, osluškivao ratne bubnjeve sa Kosova i verovao da se ništa tako ne voli i ne poštuje kao svoj rodni grad. Uzvratio mu je i grad i njegovi sugradjani.Tuguje Bajna čaršija za svojim dobrim i časnim profesorom, melodičnog imena i prezuimena: Janko Janković!

 Počivaj u miru i neka ti je večna slava!

KORENI

Veliki RTS nije sebi smeo da dozvoli takav luksuz da u jednoj godini ekranizuje dve kapitalne teme,prvu o Nemanjićima i drugu po epohalnom romanu Dobrice Ćosića "Koreni", a da pritom,jedna i druga dožive svoj pravi fijasko kod milionskog auditorijuma.Sećate se, koliko je negodovanja naroda, za koga nadobudni "stvaraoci" znaju da kažu "šta zna glupi narod" bilo oko slabe i potpuno nedorečene priče o nastanku Srpske države i njenih osnivača dinastije Nemanjića.Ništa tu nije bilo kako valja,ni režija,ni kamera a naročito scenario nekada hvaljenog Gordana Mihća koji je u ovom projektu potpuno podbacio i izazavao gnev naroda svojim glupim i najčešće šatrovačkim replikama i dijalogom koji ni u jednom detalju nije obeležavao vreme u kome je radnja nastala.

Za razliku od Nemanjića,večeras smo u TV premijeri Ćosićevih "Korena",uživali.O scenariju da i ne govorim jer svi mi koji smo čitali ovaj sjajni roman činili smo to u jednom dahu upravo zbog čistote jezika, pravih dijaloga i predivne lepote izgovorenih rečenica.
Ivan Živković,režiser serije,blistao je u svojim krativnim idejama doterujući neke scene do savršenstva.Dordje Milosavljević,nije mogao sa dramatizacijom da omane a Goran Volarević,sjajni direktor fotografije,podsetio je na slavne dane kada su ovim prostorima carevali vrhunski majstori fotografije čiji filmovi i danas izgledaju kao juče snimljeni.
Sjajni Žarko Lauševič kao Aćim Katić


Sloboda Mićalović kao Simka
Radnja romana i serije odigrava se u imaginarnom selu Prerovo, u poslednjim decenijama 19. veka, za vreme kralja Milana, a prati život bogate seoske porodice Katić: Aćima Katića, čoveka tradicionalnog kova i radikala, i njegovih sinova Vukašina i Đorđa. Budući političar i očeva nada, Vukašin se vraća sa studija u Parizu i saopštava ocu da se ženi kćerkom liberala Tošića, Aćimovog političkog neprijatelja, i da prelazi u stranku budućeg tasta. Aćim, zagriženi radikalski vođa, ne može to da oprosti sinu koga se javno odriče, i besan poziva meštane na podizanje bune. Kao da to nije dovoljno, drugi njegov sin Đorđe, ugledan i bogat seljak, i njegova supruga Simka imaju ozbiljne probleme, jer ni posle petanaest godina braka nemaju decu. Đorđe utehu traži u alkoholu, dok očajna Simka u strahu od gašenja loze odlučuje da zatrudni sa slugom.
U mnoštvu motiva i tema posebno se izdvajaju motiv porodice i porodičnog sukoba između očeva i sinova, porodično poreklo i problem identiteta, održavanje kultova srpske nacionalne mitologije, politički sukobi koji dovode do narodnog i porodičnog raskola i iskorišćavanje srpskog seljaštva za niske političke pobune, oblikovanje srpskih intelektualaca školovanih u inostranstvu, patrijarhalna despotija kao kult, uloga i položaj žene u porodici...
Glavne uloge u seriji tumače Žarko Laušević, Igor Đorđević, Sloboda Mićalović, Radovan Vujović, Bogdan Diklić, Nenad Jezdić, Dara Džokić, Goran Šušljik ... i mnogi drugi.
Da zakljućim,ako se po jutru dan poznaje,siguran sam, da će već sledeće nedelje,u terminu od 20 do 21 h,ulice u Srbiji biti puste.Ja lično,večeras sam uživao i zbog toga što smo konačno dočekali da nas RTS poštedi Bajićeve  serije "Selo gori a baba se češlja">

понедељак, 8. октобар 2018.

DODIK

Pobedio je Mile Dodik,pobedio je narod Republike Srpske,pobedila je Srbija i pored toga što su mnogi domaći i veliki broj stranih uljeza,zdušno radili da tako ne bude.
Da nije bilo njega,srbina iz Laktaša u narodu omiljenog i popularnog Mileta Dodika,sigurno je da ne bi bilo tako.Hvaljen,kudjen,pljuvan,optuživan išao je dalje i nije se mnogo obazirao na svoje neprijatelje.Znao je često da bude grub i surov prema stranim plaćenicima i ljudima iz medjunarodne zajedince koji su sedeli u Sarajevu naradjivali i zgrtali pare a njega nisu očima mogli da vide.Svojim izgledom i svakim nastupom,ubijao ih je u pojam. Onako robusan, govorljiv i jasan u stavovima kako se gradi i čuva svaki pedalj zemlje okadjene mirisom tamnjana i bosiljka,ne mogu dan posle ovih dramatičnih izbora a da ne kažem:u vrelom bosanskom loncu sve je bilo spremno da  se “skuvo” najpre on a potom, Republika Srpska. Stiče se utisak,da su se svi trudili da ga nama ponovo smeste pa su se malo zaigrali i smestili ga sami sebi.Umesto nas u zamku su upali Hrvati koji su se u liku mostarca Dragana Čovića uvek “maznog”,dvoličnog,uglačanog, našminkanog i mirišljivog, konačno dolijali. Dugo su uveravali sve oko sebe,da oni jedino tako mogu da sačuvaju svoje halapljive interese čiju strategiju su im gradili unucu i praunucu Hercegovačkih ustaša iz udobnih fotelja specijalno za njih postavljenih u samom centru Zagreba. Išlo je to po njihovim računima sasvim uspeštno dok se večeras nisu nasukali na peskovite sprudove plahovite Neretve.
Dodikov ples po kiši,snegu i ledu


I pored toga, što su svi Hrvati iz Herceg Bosne glasali za Čovića, predstavnik "kockastih" u Predsedništvu BiH,izglasan uz pomoć glasačke mašine Bošnjaka, biće sarajevski Hrvat, ratnik i borac sa ljiljanima,Željko Komšić u Sarajevu poznat "kao raja sa Baščaršije".Taj apsurd,nažalost, definiše Ustav Federacije.

Naravno,teško je očekivati da će se Hrvati i oni iz doline Neretve i oni iz Zagreba složiti sa ovim apsurdom. Ali kako su baš oni obilato radili na strategiji da Srbi uvek budu krivi i što više snega pada na Jahorini, evo ih sada pred jamom koju su sami kopali.Doduše, tako koncipirano predsedništvo u kome su jedan ekstremni muslimanski fanatik i Hrvat koga su izabrali Bošnjaci, a to je ipak cilj stratega izgradnje i podržavanja ovakve BiH, biće u prilici da sve, ne sumnjam, pametene i smele predloge Dodika predstavnika Srba, uvek preglasavaju.I to je,čini se,smisao tog tročlanog predsedništva države koja opstaje u sečanjima i davno ispevanim pesmama Safeta Isoviča, Zaima Imamovića, Himze Polovine na temu "Prodjog Bosnom ili Bosno moja..."

Za razliku od Ivanjića,koji je bio i ostao " pi...sa dva lica",Dodik im neće dati da dignu glavu i da se poigravaju sa njim.Kako ga god okrenete, pogotovo što je još jednom u praksi pao koncept unitarne Bosne koju su zagovarali Englezi i Amerikanci a prošla zdrava i pamertna logika Republike Srpske iza koje je stoji Srbija i moćna Rusija, pitanje je dana kada će se ovakva BiH raspasti u paramparčiće.Uveren sam da je to realno pogtotovo što Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego da skinu maske i da se više ne prikrivaju iza nas Srba već da što hitnije pronadju bolje rešenje za sebe od ovog koje su im skuvali Bošnjacu u poznatom bosanskom loncu ali sada bez srpkih začina i ljute leskovačke papričice.

Još jednom, Dodiku sve čestitke na velikoj pobedi a to isto važi i za njegovu partnerku Željku Cvijanović.Ono što ne mogu a da ne kažem,gledajući celovečernji izborni program iz studija televizije RS, to je moj utisak, o više nego skromnoj i jako slaboj novinarskoj strukturi koja se trudila ali malo uradila. Ako je to najbolji novinarski kadar sa kojim raspolaže ova televizija, onda se njoj crno piše pogotovo u danima koji dolaze i koji će trežiti mnogo spretnije, elegantnije i obrazovanije novinare od ovih koje smo večeras gledali.


четвртак, 4. октобар 2018.

ZLOBA I PAKOST


Da li će zaista ovaj poraz Crvene Zvezde uspeti da izleči sve brojne komplekse hendikepirane uprave Partizana u čije ime se svojim odvratnim pakostima ističa čovek koga su hormoni masne hrane žestoko udatili u glavu. Vileni cele noći pa i jutros sve dokle mu vredni statističari nisu predočili crnu Partizanovu listu brojnih poraze sa petardom pa i više od osrednjih evropskih klubova.Ali to za njega i družinu nije toliko bitno.Bitno je da je Zvezda primila šesticu od kluba koga bi oni "zgazili" svuda gde bi sa njima igrali. Problem je što su oni mnogo daleko od takvih klubova i što nikada neće znati kako to izgleda nadmudrivati se sa majstorima fudbala koji nisu sa ove planete.

Glavu gore,doćiće i naših pet minuta !

Da ipak i ja ne bih upao u tu njegovu primitivnu zamku, pogotovo što dobro svi znamo da je prošle godine u ovo vreme i velika Barselona na ovom istom stadionu primila četiri komada a da ne beše golmana mogla je da se vrati o sa najmanje osam golova u mreži. Pa šta je to nego soprt, nego fudbal u kome su obrti normalni svuda osim na našim terenima gda se decenijama igraju nameštene utakmice i klubovi diče sa prljavim trofejima. Kada se iz takvog ambijenta vinete u krug najboljih postoji cena koju ne možete a da ne platite.Zvezda je to platila i taj preskupi udarac stojički izdržala. Ostala je na nogama.

Zvezdini fudbaleri su poraženi od boljih ili preciznije od najboljih. Bili su uplašeni, zbunjeni, nadigrani i začudjeni kako je to moguće da jedan tim odigra tako moćan presing u kome ni jedan igrač Zvezde nije imao nikakvih šansi da prodje živi zid načinjen od ljudskih tela koja su ga okružila sa svih strana.Nije se moglo pa da smo i sa pet igrač više igrali protiv njih.Izgubili smo utakmicu ali nismo izgubili razum, glavu i rat. Svi su se bogu hvala vratili živi i zdravi i još orniji da u domaćem prvenstu naprave najveću bodovnu razliku izmedju nas i Patizana i time im pokažemo ko smo mi a ko su oni.

Zanimljivo da u svim tim uvredama i pakostima ide se toliko daleko da se kritikuju i ismejavaju navijači koji nisu palili, pljuvali i odricali se svojih ljubimaca zbog ovog teškog poraza. Naprotiv, javno su im saopštili "Bravo momci, mi smo uz vas" i to u času kada je stigla vest iz Napulja gde je Liverpul izgubio sa 1:0 u igi sa onim istim timom sa juga Italije koji nije baš slavno prošao u Beogradu.
Razumem ljude koji nikada nisu šutnuli fubal što ne znaju kakav je to osećaj i uživanje ali mi nije jasno kako pojedini fudbaleri i likovi koji se muvaju oko njih ne bi li se ogrebali od njihovog rada i znoja, još uvek nisu saznali da je lopta okrugla.Da,da,okrugla!