недеља, 5. мај 2019.

PLAŽA IZMEDJU MOSTOVA

Te burne 1968.Rusi su ušli u Čehoslovačku a ja stigao u Beograd. Slika koja me je privukla da osvežim svoja sečanja, pripada poznatom beogradskom arhitekti  Branislavu Mitroviću i snimljena je osam godina pre mog dolaska.Ja sam je nazvo:"mravinjak na Savi". Sečam se svakog detalja.

Prva godina na studijama u gradu koji je u svakom svom detalju plenio i toliko privlačio da vam se činilo da ste tu živeli i pre svog rodjenja. Raspamećivao sam se Beogradom u aprilu i maju.Bio je umiven i doteran naprosto mirisao je čistoćom i neodoljivom lepotom a po najviše svojih gradjana a naročito lepšom stranom koja je silovito zračila i još silovitije privlačila. Elegantne,lepe  i doterane,beogradske dame u narodu poznate kao "beogradjanke" bile su ukras i imidž grada.Za njih ništa nije bilo strano a ni daleko.Ono što je bilo u modi u Parizu, Milanu, Londu skoro u istom danu, moglo je da se vidi i na glavnoj gradskoj štrafti u Knez Mihalovoj.

 Leto  koje se primicalo  nije pokretalo onu poznatu godišnjoodmorsku histeriju, kuda i gde? Oni koji su mogli i imali gde, zaposedali su plaže plavog Jadrana ili su se već početkom maja preselili u Rovinj poznatiji kao "Mali Beograd". A oni, koji nisu brinuli tu brigu, leto bi provodili na plaži izmedju dva mosta.Zemunci na Lidu a narod sa Čukarice na staroj gradskoj plaži na Savi i Adi koja je tek počinjala da živi svoj život.

Grad je uveče bio pun šetača. Skadarlijom nije moglo da se prodje! Sve bašte su radile punom parom a one najprestižnije bile su prepune od jutra do sutra.Šumatovac, lociran u takozvanom "Bermundskom trouglu": Grmeč-Šumatovac-Pod lipom, bio je san mnogih estradnih maštara.Tu su sedeli Tozovac,Miki Jevremović,Cune,Mile Bogrdanović,Carevac i mnogi drugi.Tu je svoju estradnu karijeru a naravno i onu kafansku, započeo i moj zemljak i drug Rade Vučković.A kada bi završili prestavu i sedeljku u bifeu Ateljea 212 cela ekipa na čelu sa Zoranom Radmilovićem selila bi se u "Šumu" inače skraćeni naziv za ovo mesto.Pristigla bi i u neko doba i Ljubinka Bobić u pratnji Mike Vitorovića a kada bi iz neke ulice iznenada izbio raspoloženi Mija Aleksič,prestava je mogla da počne.




Plaža izmedju dva mosta bile je ekskluzivno letnje sastajalište. Niste mogli da živite u Beogradu a da leto ne provodite na toplom pesku i rashladjujete se u čistoj vodi plahovite Save. Biti na plaži bio je to i praznik za oči. Prelepe ženske obline, moderni kupaći kostimi a bogami i atletski gradjeni momci koji su sa lakoćom plivali s jedne na drugu obalu. Najbrojniji su bili mladići koji su živeli u Karadjordjevoj ulici zbog čega su po nekada smatrali da oni imaju najviše prava na ovoj plaži po kojoj su radili šta im padne napamet. Predvodio ih je u to vreme svetski prvak u rvanju u grčko-rimskom stilu nadaleko čuveni Miroslav Ćitaković-Ćita koji je uveče gospodario salom Doma omladine gde su se organizovale dobre igranke. Skoro do kraja života on je vreme provodio u ovom prestižnom prestoničkom klubu gde se okuplja mladi avangardni Beograd.U to vreme ozbiljne igranke bile su i na "Zvezdinom" usred Kalemegdana.

 Kada bi baš ugrejalo i noći postajale nesnošljive za spavanje, na plaži je bila gužva kao usred dana.Tu se spavalo,uživalo,pevalo a na obližnjem platou razvaljivao roken-rol,tvist i ponoćni tango u narodu poznat kao "stiskavac". Mnogo je ljubavi tu započelo i završilo a začeti su i novi ljudi,danas  starci u godinama,čija deca ovu priči slušaju širom otovorenih očiju prekidajući sećanja pitanjem "Pa da li je moguće da se tako lepo i bezbrižno živeleo"?Ako ne verujete meni,pogledajte ove slike.One  same za sebe govore.Ti ljudi bez grča ni licu,opušteni i bezbrižni i sa onim malim što su imali.Za mnoge je more bilo daleko ali plaže na Savi i Dunavu jako,jako blizu.A sunca kao na moru,u izobilju!.

Ali,naravno,nije uvek bilo sve tako lepo i romantično.Ja nosim jednu bolnu uspomenu sa ove plaže i uvek kada se setim tih detalja zasuze mi oči.
Teško je bilo učiti i danju i noću u pretoploj sobi u Studenskom gradu. Onako,čoporativno.zemljački,seli smo u 36. i dovozali se do Brankovog mosta. Za djavo ponelismo i neki fudbal da se malo relaksiramo na pesku.Dok smo se mi svlačili i pripremali,Ćitini momci su nam zatražili loptu da oni odigraju tekmu.Kada je došlo vreme da nam vrate loptu,jedan od tih bezobraznih klinaca šutnuo je i to na sred Save. I kako to obično biva,ja njemu šamar,njegov drug meni a Raka Jovanović njemu.Za tren se izmedju njih isprečio Ćita i onako mangupski pozvao Raku da se potuku.Raka je to prihvatio i u sekundi bio tuširan.Svetski prvak tražio je od mnogo slabijeg i mnogo mršavijeg ponosnog borca da prizna uz povike"Priznaj da sam jači",urlao je Ćita.Mi smo sa strane zapomagali i molili Raku "Priznaj,priznaj". Borba se završila pobedom Ćite i našim porazim.Posramljeni i dobro izudarani vratili smo se u svoj Studenski grad i sto puta usput ponavljali:Ćita,platićeš mi za ovo,kad- tad! Posle par godina kada smo se sreli ja sam ga podsetio na ovu ružnu epizodu.A on,kao maleno dete,uspeo je samo da izusti."Jebi ga...mladost ludost"

Tako se krajem šezdesetih živelo u Beogradu. Mi iz unutrašnjosti sanjali samo da koji dan letnjeg raspusta provedemo u njemu a beogradjani u nekom lepom srpskom gradiću gde ni u kom slučaju leta nisu bila dosadna. Kada podvučete paralelu izmedju tog i ovog vremena, teško da ćete naći mnogo sličnosti.Sve se promenilo pa i ljudi,neki kažu nabolje a neki ne misle tako.Ipak,valjda je tako normalno. S vremenom, sve se menja! Tada smo maštali o televizorima, sanjali malenog "Fiću" a danas Internetom prevaljujemo milione i milione kilometara u jednom treptaju,uzdahu,vapaju i snovima!