четвртак, 24. јул 2014.

VREME OBRAČUNA !



Ima tome,neko će reći deset  a neko dvadeset a oni najpesimističniji-ceo život ! U Srbiji se živi teško i mučno a ceh takvom paćeničkom životu ne plaćaju svi podjednako.
Sirotinja, intelektualci, ljudi koji pripadaju  srednjem sloju teško dišu,teško hodaju ne veruju u čuda  jer život ih je toliko puta izvarao i naprosto prikovao za dno-dna!
U Srbiji smeha i radosti je malo,tuge previše !
Dani se iskradaju jedan po jedan, bezlično i nečujno. Kada ih sve skupite na gomilu ode život ! Čovek sa umornim i izboranim licem, ostario pre vremena,savio se do zemlje.  Ne govori, odmahuje rukam i poguren zamiče  iza ugla zgrade koja je njegov svet, negov kosmos. On tu živi ,nikoga ne poznaje i nikome se ne javlja. Ćuti, sumnjičavo gleda i svakog,  procenjuje! Davno je izgubio smisao za kontakte a o poverenju, toleranciji i poštovanju da i ne započinjem.
Rezonuje kao  čovek bez duše i lica i na sve oko njega gleda tako.
Svestan je da ga neprekidno obmanjuju i lažu. Da je za njegovo stanje kriv neko drugi, da ga uništava globalna ekonomska kriza koja hara svetom kao kuga. Da ga gaze i ucenjuju veliki i moćni i da je uvek u žiži interesovanja svetske političke mafije koja nema, od jutra do podneva, šta drugo da radi  nego da smišlja kako Srbiju provući kroz pakao muka i patnji.
Rat nam je nametnut.Izginulo je na hiljade nedužnih jer nismo bili sposobni da se odupremo zlu  i raspad bivše zemlje dovedemo do logičnog kraj. Mirno i dostojanstveno !
Jeste, to jesu razlozi ali zašto se tek po malo govorkalo da zapravo Srbiju uništava i razara domaći majfijaški kadar uposlen u najvitalnijim i najvažnijim institucijama zemlje?



Pročitao sam stotine članaka potpisanih od ozbiljnih i neozbiljnih analitičara naše svakodnevice u kojima oni tvrde da  200 ljudi sprovode tokove privatizacije, prodaju fabrike, imanja, čitave gradove. Da kontrolišu promet  robe široke potrošnje,promet farmaceutskih proizvoda, droge, prodaju oruzja, prostituciju i sve tokove u medijskom i šou biznisu. Bez njih se ne može ništa a sa njima svaki dan nam je zavijen u crno.
To su ljudi koji organizuju izbore, promovišu političke idiote za lidere, formiraju vladu, biraju ministre, sude i presudjuju na svoj način a po običnom čoveku gaze  kada im se prohte. Mali i ubijeni čovek to oseća ali nema snage i mehanizma da se brani. Govorka se, čoveče ustani uzmi „usranu motku“ pa udri, ali ruka ne može, preslaba je.Strah ga je da će da izgubi i to strašno ništa i da bi neko moga da mu naudi, njemu ili njegovima.Beži kao upalšena zver jer na to ne može da utiče. Zna da se medju policiskim generalima odvija deceniska podela plena, da se otima sve i da se primenjuju najsvirepije metode obračuna sa svima koji su se usudili da im prkose.

Nema dana a da se na naslovnim stranama „zvučnih“ medija ne pojavi po neka nova afera, lansira  neverovatna  priča o strašnom kriminalu ili kradja na miline narodnih para. Raspisuju se poternice, hapse narkodileri sa zvučnim imenima i svetskim titulama. Slikaju njihove kuće, sefovi puni blaga, sisate žene, bahata deca. U nastavcima idu neverovatne priče da naprosto raspamećuju zdrav razum jadnog uplašenog čoveka. A onda najdenom sve to eksplodira kao mehur od sapunice da bi se narodu lansirala nova strašna epizoda domaćeg kriminala.

Pola od toga što ste čitali su spletke i podmetačine tih istih ljudi sa činovima .Zbog para  i otimačine se otvaraju  nove afere u tim istim novinama za koje se ispostavilo da su ih oni sami osnivali, uredjivali u njima pisali i preko njih fabrikovali strašne priče. Ako ne oni, to su za njih radili Mišković, Beko, Subotić...Vlasnici medija u trenu traže zavetrinu, pregovaraju sa novim štićenicima, uveravajući javnost da oni postoje i opstaju zbog naroda !
Na naslovnim stranama se ispraćuju bivši, dočekuju budući. A u Srbiji, sve po starom !

Piše se o njihovim kućama,vikendicama. O desetinama stanova i lokala. Razjašnjava se uloga žena koje su sasvim dobro asistirale svojim muževima sa neke od pozicija u vladi, upravnom odboru banaka, osiguranja i ostalih firmi, koje imaju pare. Piše se o tajkunima koje štite generali a ovi ih ispalćuju desetinama hilja EU preko fiktivno uposlenih sinova za koje čitav grad zna da su nesposobni i da su teški narkomani. Srbijom još uvek živi duh Pašićevog sina Rada koji je na kontu imena svog priglupog oca, terorisao ceo Beograd .

Običnom i u zdrav razum ubijenom svetu, ostaje da se pita, šta će im tolike pare,limuzine, jahte ? Krdo kurvi oko sebe i u koliko kreveta i soba može od jednom da spava ljudsko biće ako su oni u opšte to ?
Može li ovaj lanac pakla da se prekine ?

Poučna priča  stiže iz Slovenije,zemlje koja je potpuno razmontorana i dovedene do ivice bankrostva upravo zbog identičnih ljudi koji su razbili Srbiju.Pojavio se sin nenadmašnog sportiste i sjanog gimnastičara Miroslava Cerara koji je pozvao uspavane i ponižene  intelktualce svoje zemlje, da ustanu i pokušaju zajedničkim radom  da promene  stanje  i za uvek proteraju otimače i protuve.Verujem da će uspeti kao što verujem, da bi i u Srbiji jedan takv kadrovski i ljudski „prevrat“, okupio mnogo bolje, radnije i pametnije ljude nego što ih sada imamo u vlasti.












Нема коментара:

Постави коментар