Ima tome,neko će reći deset a neko
dvadeset a oni najpesimističniji-ceo život ! U Srbiji se živi teško i mučno a
ceh takvom paćeničkom životu ne plaćaju svi podjednako.
Sirotinja,
intelektualci, ljudi koji pripadaju srednjem sloju teško dišu,teško
hodaju ne veruju u čuda jer život ih je toliko puta izvarao i naprosto
prikovao za dno-dna!
U Srbiji smeha i
radosti je malo,tuge previše !
Dani se iskradaju
jedan po jedan, bezlično i nečujno. Kada ih sve skupite na gomilu ode život !
Čovek sa umornim i izboranim licem, ostario pre vremena,savio se do zemlje.
Ne govori, odmahuje rukam i poguren zamiče iza ugla zgrade koja je
njegov svet, negov kosmos. On tu živi ,nikoga ne poznaje i nikome se ne javlja.
Ćuti, sumnjičavo gleda i svakog, procenjuje! Davno je izgubio smisao za
kontakte a o poverenju, toleranciji i poštovanju da i ne započinjem.
Rezonuje kao
čovek bez duše i lica i na sve oko njega gleda tako.
Svestan je da ga neprekidno
obmanjuju i lažu. Da je za njegovo stanje kriv neko drugi, da ga uništava
globalna ekonomska kriza koja hara svetom kao kuga. Da ga gaze i ucenjuju
veliki i moćni i da je uvek u žiži interesovanja svetske političke mafije koja
nema, od jutra do podneva, šta drugo da radi nego da smišlja kako Srbiju
provući kroz pakao muka i patnji.
Rat nam je
nametnut.Izginulo je na hiljade nedužnih jer nismo bili sposobni da se odupremo
zlu i raspad bivše zemlje dovedemo do logičnog kraj. Mirno i
dostojanstveno !
Jeste, to jesu
razlozi ali zašto se tek po malo govorkalo da zapravo Srbiju uništava i razara
domaći majfijaški kadar uposlen u najvitalnijim i najvažnijim institucijama
zemlje?
Pročitao sam
stotine članaka potpisanih od ozbiljnih i neozbiljnih analitičara naše
svakodnevice u kojima oni tvrde da 200 ljudi sprovode tokove
privatizacije, prodaju fabrike, imanja, čitave gradove. Da kontrolišu
promet robe široke potrošnje,promet farmaceutskih proizvoda, droge,
prodaju oruzja, prostituciju i sve tokove u medijskom i šou biznisu. Bez njih
se ne može ništa a sa njima svaki dan nam je zavijen u crno.
To su ljudi koji
organizuju izbore, promovišu političke idiote za lidere, formiraju vladu,
biraju ministre, sude i presudjuju na svoj način a po običnom čoveku gaze
kada im se prohte. Mali i ubijeni čovek to oseća ali nema snage i mehanizma da
se brani. Govorka se, čoveče ustani uzmi „usranu motku“ pa udri, ali ruka ne
može, preslaba je.Strah ga je da će da izgubi i to strašno ništa i da bi neko
moga da mu naudi, njemu ili njegovima.Beži kao upalšena zver jer na to ne može
da utiče. Zna da se medju policiskim generalima odvija deceniska podela plena,
da se otima sve i da se primenjuju najsvirepije metode obračuna sa svima koji
su se usudili da im prkose.
Nema dana a da se
na naslovnim stranama „zvučnih“ medija ne pojavi po neka nova afera, lansira
neverovatna priča o strašnom kriminalu ili kradja na miline
narodnih para. Raspisuju se poternice, hapse narkodileri sa zvučnim imenima i
svetskim titulama. Slikaju njihove kuće, sefovi puni blaga, sisate žene, bahata
deca. U nastavcima idu neverovatne priče da naprosto raspamećuju zdrav razum
jadnog uplašenog čoveka. A onda najdenom sve to eksplodira kao mehur od
sapunice da bi se narodu lansirala nova strašna epizoda domaćeg kriminala.
Pola od toga što
ste čitali su spletke i podmetačine tih istih ljudi sa činovima .Zbog para
i otimačine se otvaraju nove afere u tim istim novinama za koje se
ispostavilo da su ih oni sami osnivali, uredjivali u njima pisali i preko njih
fabrikovali strašne priče. Ako ne oni, to su za njih radili Mišković, Beko,
Subotić...Vlasnici medija u trenu traže zavetrinu, pregovaraju sa novim
štićenicima, uveravajući javnost da oni postoje i opstaju zbog naroda !
Na naslovnim
stranama se ispraćuju bivši, dočekuju budući. A u Srbiji, sve po starom !
Piše se o njihovim
kućama,vikendicama. O desetinama stanova i lokala. Razjašnjava se uloga žena
koje su sasvim dobro asistirale svojim muževima sa neke od pozicija u vladi,
upravnom odboru banaka, osiguranja i ostalih firmi, koje imaju pare. Piše se o
tajkunima koje štite generali a ovi ih ispalćuju desetinama hilja EU preko
fiktivno uposlenih sinova za koje čitav grad zna da su nesposobni i da su teški
narkomani. Srbijom još uvek živi duh Pašićevog sina Rada koji je na kontu imena
svog priglupog oca, terorisao ceo Beograd .
Običnom i u zdrav
razum ubijenom svetu, ostaje da se pita, šta će im tolike pare,limuzine, jahte
? Krdo kurvi oko sebe i u koliko kreveta i soba može od jednom da spava ljudsko
biće ako su oni u opšte to ?
Može li ovaj lanac
pakla da se prekine ?
Poučna priča
stiže iz Slovenije,zemlje koja je potpuno razmontorana i dovedene do ivice
bankrostva upravo zbog identičnih ljudi koji su razbili Srbiju.Pojavio se sin
nenadmašnog sportiste i sjanog gimnastičara Miroslava Cerara koji je pozvao
uspavane i ponižene intelktualce svoje zemlje, da ustanu i pokušaju
zajedničkim radom da promene stanje i za uvek proteraju
otimače i protuve.Verujem da će uspeti kao što verujem, da bi i u Srbiji jedan
takv kadrovski i ljudski „prevrat“, okupio mnogo bolje, radnije i pametnije
ljude nego što ih sada imamo u vlasti.
Нема коментара:
Постави коментар