среда, 13. јануар 2016.

UBISTVO ZA UBISTVOM !




Svaki četvrti Šapčanin danas  će vam reći:znali smo da je on opasan lik,ubica,narkoman,povratnik i težak duševni  bolesnik!!! Najpametnije je bilo ne biti u njegovoj blizini a o društvu da i ne govorimo. Jedna osoba ovu istinu nije znala i nesretnica, platila je glavom. Ubio je ludak a ona je  bez malo četrdeset godina hranila porodicu radeći kao medicinska sestra baš upravo i sa ovakvim bolesnicima  kakav je bio  njen ubica. I ne bih više o tome jer,smrti je previše.

Slike nasilja su postale naša svakodnevnica !
Ovo je vek ubijanja i nestajanja i pitanje je hoćeli ostatak miroljubivog sveta uspeti zlo da još jednom ugura u "Pandorinu kutiju" ili će ga ostaviti da završi započeti posao i ponovi  stradalničku dramu  čovečanstva, kada je samo u Drugom svetskom ratu, ubijeno  55 miliona ljudi! Ako odgovorim potvrdno, a to nam sugeriraju zlikovci na svim meridijanim gde bukte ratovi, onda ću se priključiti onim kukavicama koji su digli ruke od svega verujuću da se ubijanja neće smanjiti ali da će njega- lično, smrt poštedeti od metka, noža, bombe, ludaka i manijaka i da  će stradati neki drugi, kao nesretni turisti iz Nemačke u Istambulu, Parizu ili dečaci  ubijeni rukom svog vršnjaka u Vršcu.To su samo puste želje i prazne nade sebičnjaka  koji nemaju snage ni morala da u vlastitoj zemlji podignu glas i javno upitaju: koliko je ljudi sa teškim psihičkim poremećajima van dometa i kontrole nadležnih medicinskih institucija? Ili, zašto policija ne reaguje pravovremeno na  nasilje koje prijavljuju gradjani, zašto sudovi nisu rigorozniji i zašto brojni socijalni radnici ne rade  dovoljno na  zaustavljanju nasilja? Šta može danas da uradi jedna potpuno raštimovana srpska porodica, pritisnuta problemima i neizvesnošću sa svih strana? 

Nije normalno da ispred profesije i  vidljivog društvenog problema najpre guramo svoj pod izgovorom da sam “malo plaćen” i da toliko i radim. Pogrešna logika prijatelju jer, kada bi smo je svi primenjivali  u Srbiji bi život morao da stane budući da 1 posto naših sugradjana  uživa a 99 posto se pati i dovija.Političari nam uzimaju pamet, isrpljuju nas svojim lažima i ogavnim frazama, zgrću milione a taksimetar sve brže i brže radi kako za nas tako i za voljenu nam Srbiju.

Veliko ljudsko poštovanje prema ubijenoj medicinskoj sestri,iskrena sučešća njenoj porodici uz saznanje da je to samo  deo ljudske pažnje i hrišćanskog vaspitanja i da je to ipak, premalo za jedan život koji se ugasio u trenucima potpunog poremećaja svesti teško bolesnog čoveka koji je,posle munstruoznog zločina, seo na stolicu očekujući da bude prozvan i od lekara dobije svoju dozu lekova!!! A on nije bio ni svestan da je zapravo tim činom, ne otškrinuo, već širom otvorio vrata pakla i time stavio tačku na svoj život, ali nažalost, kako to biva u trivijalnim psihološkim dramamo, za sobom  je povuka i jedan potpuno nedužni život ostavljajući svima nama na savesti ono poznato ali zakasnelo pitanje:da li je ovo moglo da se spreči?

Нема коментара:

Постави коментар