(No i pored toga,moje teks “Vapaj za gradom koji nestaje”,
čitalo je poreko 5 hiljada ljudi).
Ako ste pre neki dan gledali Beogradsku hroniku mogli ste da
čujete od Dragane Kalinović, direktora PIO fonda, “mi nemamo problema sa slanjem penzionera i u
PRIVATNE banje poput Lukovska i Prolom". Ona je inače govorila i o daljoj
privatizaciji još dvadesetak ne privatizovanih banja u kojima država, odnosno
PIO fond, ima većinski vlasnički paket. Nije izričito pominjala Kuršumlijsku
Banju ali u pokrivalicama ovog intervjua,mogli su se videti,uglavnom,kadrovi
Kuršumlijske Banje a i neke naznake koje se čitaju izmedju redova,”da Turci
pokazuju veliko interesovanje za privatizaciju srpskih banja”. I,šta je u svemu
ovome čudno ili nejasno?
Po prvi put se javno na nacionalnom sevisu čuje da su Lukovska i
Prolmom banja, zapravo, PRIVATNE banje,gde većinski paket,u to u opšte ne
sumnjam, drži Raša Raičević. Ne istražujem puteve kojima je on došao da
ovakvog bogastva na bazi PRIRODNIH
potencijala. E, sad, ako kojim slučajem država odluči da i Kuršumlijsku
Banju preda u vlasništvo čoveku koji već gazduje u dve
banje, onda se opravdano pitamo šta će jedan
takav megalomanski banjski privatni potencijal doneti vlasniku a šta gradu? Monopol, pogotovo
monopol u eksploataciji prirodnih potencijala, nikome bitnije koristi nije doneo osim njenom
vlasniku čiji kapital će se umnožavati iz minuta u minut. Danas kada ceo svet bije bitku sa energetskom samodrživosti, vas priroda i
bog,darivaju tim potencijalima koje vi
ne plaćate ni jedan dinar.Sva dalja
nadmudrivanja ko ovde dobija i koliko, su
besmislena…
Ja sam i u prošlom tekstu posebno skrenu pažnju na izrazito visoke cene svih banjskih usluga od čega nisu
izuzet, ni u promilima, žitelji tih banja a da ne govorimo i gradjanjima
Kuršumlije i drugih topličkih opština.Takva
politika cena,”plati pa se kupaj”,ima smisla kada se uporedo sa razvojem banja
razvija i modernizuje grad. Ali nažalost, to nije tako. Grada na sve liči, osim
na grad koji svojim žiteljima pruža minimum konfora dostojnog života savremenog
čoveka, pismenog i obaveštenog koji svojim očima vidi da to koriste gradjani
Beograda,Niša i svih drugih gradova, pa
se sa pravom pita a gde smo tu mi?
U ovom hramu je presveta mučenica Anastazija,supruga Stevana Nemanje, vaspitavala svoje sinove kako se voli Srbija |
Da li u opšte gazdu ovih
banja zanima zašto se procesi migracije u Kuršumliji odvijaju na jedan
upozoravajući način koji ako se ovako
nastavi,preti da grad zaista ostane bez svojih žitelja.Ovde se samo šapuće da je ove godine
upisano jako malo djaka prvaka u
dve osnovne škole, da je ista situacija i sa brojem učenika u tri srednje škole
a da broj onih koji umiru uvek nadmašuje broj dece koja se radjaju.To očito
nije tema ovog “uspešnog” vlasnika dveju banja i jednog prirodnog fenomena, jer da jeste ovde
bi se vodila žestoka borba da se otvore nova radna mesta,da se završi akomulacija
“Selova” i najozbiljnije ultimativno zatraži od
Srbije da momentalno upali sve
uzbunjujuće alarme sa ciljem spašavanja jednog od najbogatijih krajeva Srbije. Izmedju osalog,Srbija bi
mogla i jednim “lex spscijalisom” da uvede paket podsticajnih mera sa akcentom
na razvoj malih privrednih pogona, poljoprivrednih parcela i plantaža…
Raičeviću je najbitnije da
na svim izborima najpre izabere novu
partiju kojoj će se prikloniti.Skoro dvadest godina on vlada gradom i čini
sve da narodu zatvori usta čim oseti da neko nešto govori protiv njega.Tu je nemilosrdan i zbog toga me
ni malo ne čudi što se ljudi jedonstvno boje
da ako bilo šta kažu da će iz
šake izgubiti i to ništa što
čvrtsto drže u svojim rukama.No i pored toga,moje teks “Vapaj za gradom koji
nestaje” čitalo je preko 5 hiljada
ljudi.Ja ne znam koji su to ljudi ali sam više nego siguran da medju njima ima
naviše mojih zemljaka. Njihove poruke su više nego jasne:hoćemo da gradom
upravljaju ljudi koji ga vole,koji su spremni na odricanja i neprekidan
rad na njegovom uredjenju i
prilagodjavanju svakog njegovog kutka potrebama savremenog čoveka. Ne zamislovo
je da grad nema svoju urdjenu pešačku zonu, savremen i moderan
park sa fontanama i zelenilom.Ne zamislovo je
da niko nije pokrenuo
inicijativu da se iz centra grada iseli benzinska pumpa i da se taj deo iskoristi za proširenje parka i drugih
sadržaja.Da se konačno reši sudbina
filtera na dimnjacima “Kopaonika”.Da li oni zaista postoje ili se neko opako igra sa zdravljem gradjana. Da
se urade ulice, trotoari i biciklističke staze i time zabrani prilaz automobilima centru grada. I tako
dalje i tome slično.
Zanimljivo je, da pisane kritike na moj tekst nije bilo ali
sam zato dobio jednu usmenu kritiku od čoveka
koji mi je odmah rekao da nije teks
čitao i da ga to ne zanima ali da je čuo u prolazu od jednog njegovog istomišljenika rečenicu koja bi
trebala da me zabrine.Taj “suvi genije”
izgovorio je poruku u svom stili
a ona glasi:”šta ovaj čovek je govna!”Odlučio sam se ovo da objavim,ne da bi sebe “posipao pepelom”
nego da baš upravo kroz tu rečenicu jasno stavim do znanja o kakvim se mentalnim,morlanim i socijalnim podelama radi
u gradu,gde osim Toplice koja tiho šumi i stalno protiče,sve ostalo nemo ćuti, trpi a po nekada,tu i tamo, pusti
svoj glasić ne nekoj od jako posećenih
slava ali tek kada se jezik odreši uz
pomoć fatalne “treće” velike!
Ono što sa sigurnošću mogu da tvrdim iza politike propadanja grada, stalne migracije zbog jako
teškog života,jer posla nema,para nema,ne stoji niko iz vladajuće stranke Aleksandra Vučića. Naprotov, njegov stav o
daljoj sudbini Toplice je sasvim suprotan i on nije krivac što odavde
nema inicijativa.Siguran sam i u to,ukoliko bi se Raičević pojavio sa malo
kompleksnijim zahtevima prema predsedniku Države da bi njegov odgovr bio potpuno identičan odgovoru Putina,oligarhu
Romanu Abramoviču, koji je svoje milijarde stekao na eksploataciji prirodnih resursa Rusije.Teks
je ispisao moj prijatelj Vladan Jevtić.
“Anadir je grad na krtajnjem
severu Rusije u oblasti Čukotska, 11
vremenskih zona udaljenom od evropskog dela Rusije,veličine 740.000 km2. Decet puta
je veća od Srbije, a grad ima od 10-tak hiljada stanovnika. Od raspada SSSR-a pa do 2000-te
godine se u njega nije uložila apsolutno ni jedna rublja. Sve se promenilo
dolaskom Putina, koji je postavio milijardera Romana Abramoviča za guvernera
Čukotske oblasti, koji je investicijama iz ličnih sredstava potpuno preporodio
grad. Grad koji smo zatekli nije imao nijedan normalan restoran, bioskop,
nijedan normalan asfaltni put, nije bilo automobile osim ruskih GAZ-ova… Danas
je to sredjen, moderan, može se reći živopisan grad.
Ali raditi u Anadiru, tada, kada smo mi počinjali - to je bila avantura, u kakve bi se drugi građevinari, osim nas Srba i Pećanaca, retko ko usudio da udje... Do Anadira nema ni puta ni železnice. U gradu nije bilo nikakvih apsolutno gradjevinskih materijala. SVE SMO MORALI DA VOZIMO AVIONIMA! ČAK I CIGLU! Možete misliti koliko je sve to koštalo Romana Abramoviča kada prevoz jednog kilograma tereta od Moskve do Anadira avionom kosta oko 4 do 5 dolara!
Ali raditi u Anadiru, tada, kada smo mi počinjali - to je bila avantura, u kakve bi se drugi građevinari, osim nas Srba i Pećanaca, retko ko usudio da udje... Do Anadira nema ni puta ni železnice. U gradu nije bilo nikakvih apsolutno gradjevinskih materijala. SVE SMO MORALI DA VOZIMO AVIONIMA! ČAK I CIGLU! Možete misliti koliko je sve to koštalo Romana Abramoviča kada prevoz jednog kilograma tereta od Moskve do Anadira avionom kosta oko 4 do 5 dolara!
Zato, kada smo radili druge,
državne, objekte, zgradu Carine, na primer, nije bilo takvog, neograničenog
budžeta, pa smo to drugačije organizovali. Napravili smo KOMPLETNU ZGRADU, U
DELOVIMA, UKLJUČUJUĆI I ČELIČNU KONSTRUKCIJU, do zadnjeg šrafa, u Moskvi, onda
je prevezli vozom do Vladivostoka, a odande brodom, preko Beringovog mora do
Čukotke. Dodatni problem je u tome što je Beringovo more plovno samo par
meseci, pa ako zakasnite, ostadoste godinu dana da čekate sledeću plovnu
sezonu…”
Namerno
sam ovde potencirao Romana Abramoviča,Ruskog
milijardera usput i vlasnika FK Čelzi, ne bi li pokazao kako bogati ljudi mogu
da pomognu u razvoju ne samo svoga biznisa već i u izgradnji grada a i preporodu čitave oblasti. Čukotska je u
medjuvremenu postal jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija i sada je
prava muka obezbediti kapacitete i mesta za sve one koji žele da vide ovaj deo
Rusije. Nažlost,vlasnik najvećih prirodnih potencijala na jugu Srbije ne deli
mišljenje ni samnom ni sa gradjanima Kuršumlije koji u razvoju ovih
banja, što je fantastično a biće još bolje kada se uključi i Kuršumlijska
Banja, mora deo svojih finasiskih
sredstava da ulaže u razvoj samog grada. Osim toga, ovakav način dominacije
opštinom, privredom, ljudima, sa pozicije
i vlasnika i političkog lidera vladajuće SNS, ne daje dobre rezultate.Grad i ljudi u gradu,trpe i
stradaju a to je preveliki zalogaj i prevelika
žertva koji ni jedan privredni uspon i razvoj svih banja ne može da opravda.
Нема коментара:
Постави коментар