понедељак, 23. октобар 2017.

ŠTA OVAJ ČOVEK JE GO…NA!

(No i pored toga,moje teks “Vapaj za gradom koji nestaje”, čitalo je  poreko 5 hiljada ljudi).

Ako ste pre neki dan gledali Beogradsku hroniku mogli ste da čujete od Dragane Kalinović, direktora PIO fonda,  “mi nemamo problema sa slanjem penzionera i u PRIVATNE banje poput Lukovska i Prolom". Ona je inače govorila i o daljoj privatizaciji još dvadesetak ne privatizovanih banja u kojima država, odnosno PIO fond, ima većinski vlasnički paket. Nije izričito pominjala Kuršumlijsku Banju ali u pokrivalicama ovog intervjua,mogli su se videti,uglavnom,kadrovi Kuršumlijske Banje a i neke naznake koje se čitaju izmedju redova,”da Turci pokazuju veliko interesovanje za privatizaciju srpskih banja”. I,šta je u svemu ovome čudno ili nejasno?

Po prvi put se javno na nacionalnom sevisu čuje da su Lukovska i Prolmom banja, zapravo, PRIVATNE banje,gde većinski paket,u to u opšte ne sumnjam, drži Raša Raičević. Ne istražujem puteve kojima je on došao da ovakvog  bogastva na bazi PRIRODNIH potencijala. E, sad, ako kojim slučajem država odluči da i Kuršumlijsku Banju  preda  u vlasništvo čoveku koji već gazduje u dve banje, onda se opravdano pitamo šta  će jedan takav  megalomanski  banjski privatni potencijal doneti  vlasniku a šta gradu? Monopol, pogotovo monopol u eksploataciji prirodnih potencijala, nikome  bitnije koristi nije doneo osim njenom vlasniku čiji kapital će se umnožavati iz minuta u minut. Danas  kada ceo svet bije bitku  sa energetskom samodrživosti, vas priroda i bog,darivaju  tim potencijalima koje vi ne plaćate ni  jedan dinar.Sva dalja nadmudrivanja ko ovde  dobija i koliko, su besmislena…

Ja sam i u prošlom tekstu posebno skrenu pažnju na izrazito  visoke cene svih banjskih usluga od čega nisu izuzet, ni u promilima, žitelji tih banja a da ne govorimo i gradjanjima Kuršumlije i drugih  topličkih opština.Takva politika cena,”plati pa se kupaj”,ima smisla kada se uporedo sa razvojem banja razvija i modernizuje grad. Ali nažalost, to nije tako. Grada na sve liči, osim na grad koji svojim žiteljima pruža minimum konfora dostojnog života savremenog čoveka, pismenog i obaveštenog koji svojim očima vidi da to koriste gradjani Beograda,Niša i svih drugih gradova, pa  se sa pravom pita a gde smo tu mi?

U ovom hramu je presveta mučenica Anastazija,supruga Stevana Nemanje, vaspitavala svoje sinove kako se  voli Srbija

Da li u opšte  gazdu ovih banja zanima zašto se procesi migracije u Kuršumliji odvijaju na jedan upozoravajući način  koji ako se ovako nastavi,preti da grad zaista ostane bez svojih žitelja.Ovde se  samo šapuće da je  ove godine  upisano jako malo djaka prvaka  u dve osnovne škole, da je ista situacija i sa brojem učenika u tri srednje škole a da broj onih koji umiru uvek nadmašuje broj dece koja se radjaju.To očito nije tema ovog “uspešnog” vlasnika dveju banja i  jednog prirodnog fenomena, jer da jeste ovde bi se vodila žestoka borba da se otvore nova radna mesta,da se završi akomulacija “Selova” i najozbiljnije ultimativno zatraži od  Srbije da momentalno upali sve  uzbunjujuće alarme sa ciljem spašavanja jednog od najbogatijih  krajeva Srbije. Izmedju osalog,Srbija bi mogla i jednim “lex spscijalisom” da uvede paket podsticajnih mera sa akcentom na razvoj malih privrednih pogona, poljoprivrednih parcela i plantaža…

Raičeviću je najbitnije  da na svim izborima najpre  izabere novu partiju kojoj će se prikloniti.Skoro dvadest godina on vlada gradom i čini sve  da narodu zatvori usta  čim oseti da neko nešto govori  protiv njega.Tu je nemilosrdan i zbog toga me ni malo ne čudi što se ljudi jedonstvno boje  da ako bilo šta kažu da će iz  šake izgubiti i to ništa  što čvrtsto drže u svojim rukama.No i pored toga,moje teks “Vapaj za gradom koji nestaje” čitalo je  preko 5 hiljada ljudi.Ja ne znam koji su to ljudi ali sam više nego siguran da medju njima ima naviše mojih zemljaka. Njihove poruke su više nego jasne:hoćemo da gradom upravljaju ljudi koji ga vole,koji su spremni na odricanja i neprekidan rad  na njegovom uredjenju i prilagodjavanju svakog njegovog kutka potrebama savremenog čoveka. Ne zamislovo je da  grad nema  svoju urdjenu pešačku zonu, savremen i moderan park sa fontanama i zelenilom.Ne zamislovo je  da niko nije pokrenuo  inicijativu  da se  iz centra grada iseli  benzinska pumpa i da se taj deo  iskoristi za proširenje parka i drugih sadržaja.Da se konačno reši sudbina  filtera na dimnjacima “Kopaonika”.Da li oni zaista postoje ili  se neko opako igra sa zdravljem gradjana. Da se  urade ulice, trotoari i  biciklističke staze i time zabrani  prilaz automobilima centru grada. I tako dalje i tome slično.

Zanimljivo je, da pisane kritike na moj tekst nije bilo ali sam  zato dobio jednu usmenu kritiku od čoveka koji mi je  odmah rekao da nije teks čitao i da ga to ne zanima ali da je čuo u prolazu od jednog  njegovog istomišljenika rečenicu koja bi trebala da me zabrine.Taj “suvi genije”  izgovorio je poruku u  svom stili a ona glasi:”šta ovaj čovek je govna!”Odlučio sam se  ovo da objavim,ne da bi sebe “posipao pepelom” nego da baš upravo kroz tu rečenicu jasno stavim do znanja o kakvim se  mentalnim,morlanim i socijalnim podelama radi u gradu,gde osim Toplice koja tiho šumi i stalno protiče,sve ostalo  nemo ćuti, trpi a po nekada,tu i tamo, pusti svoj glasić ne nekoj  od jako posećenih slava ali tek  kada se jezik odreši uz pomoć fatalne “treće” velike!

Ono što sa sigurnošću mogu da tvrdim iza politike  propadanja grada, stalne migracije zbog jako teškog života,jer posla nema,para nema,ne stoji niko iz vladajuće  stranke Aleksandra Vučića. Naprotov, njegov  stav o  daljoj sudbini Toplice je sasvim suprotan i on nije krivac što odavde nema inicijativa.Siguran sam i u to,ukoliko bi se Raičević pojavio sa malo kompleksnijim zahtevima prema predsedniku Države da bi njegov odgovr bio  potpuno identičan odgovoru Putina,oligarhu Romanu Abramoviču, koji je svoje milijarde stekao  na eksploataciji prirodnih resursa Rusije.Teks je ispisao moj prijatelj Vladan Jevtić.
“Anadir je grad na krtajnjem severu Rusije u oblasti Čukotska, 11 vremenskih zona udaljenom od evropskog dela Rusije,veličine 740.000 km2. Decet puta je veća od Srbije, a grad ima od 10-tak hiljada stanovnika. Od raspada SSSR-a pa do 2000-te godine se u njega nije uložila apsolutno ni jedna rublja. Sve se promenilo dolaskom Putina, koji je postavio milijardera Romana Abramoviča za guvernera Čukotske oblasti, koji je investicijama iz ličnih sredstava potpuno preporodio grad. Grad koji smo zatekli nije imao nijedan normalan restoran, bioskop, nijedan normalan asfaltni put, nije bilo automobile osim ruskih GAZ-ova… Danas je to sredjen, moderan, može se reći živopisan grad.
Ali raditi u Anadiru, tada, kada smo mi počinjali - to je bila avantura, u kakve bi se drugi građevinari, osim nas Srba i Pećanaca, retko ko usudio da udje... Do Anadira nema ni puta ni železnice. U gradu nije bilo nikakvih apsolutno gradjevinskih materijala. SVE SMO MORALI DA VOZIMO AVIONIMA! ČAK I CIGLU! Možete misliti koliko je sve to koštalo Romana Abramoviča kada prevoz jednog kilograma tereta od Moskve do Anadira avionom kosta oko 4 do 5 dolara!
Zato, kada smo radili druge, državne, objekte, zgradu Carine, na primer, nije bilo takvog, neograničenog budžeta, pa smo to drugačije organizovali. Napravili smo KOMPLETNU ZGRADU, U DELOVIMA, UKLJUČUJUĆI I ČELIČNU KONSTRUKCIJU, do zadnjeg šrafa, u Moskvi, onda je prevezli vozom do Vladivostoka, a odande brodom, preko Beringovog mora do Čukotke. Dodatni problem je u tome što je Beringovo more plovno samo par meseci, pa ako zakasnite, ostadoste godinu dana da čekate sledeću plovnu sezonu…”

Namerno sam ovde potencirao  Romana Abramoviča,Ruskog milijardera usput i vlasnika FK Čelzi, ne bi li pokazao kako bogati ljudi  mogu  da pomognu u razvoju ne samo svoga biznisa već i u izgradnji grada  a i preporodu čitave oblasti. Čukotska je u medjuvremenu postal jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija i sada je prava muka obezbediti  kapacitete  i mesta za sve one koji žele da vide ovaj deo Rusije. Nažlost,vlasnik najvećih prirodnih potencijala na jugu Srbije ne deli mišljenje  ni samnom ni sa  gradjanima Kuršumlije koji u razvoju ovih banja, što je fantastično a biće još bolje kada se uključi i Kuršumlijska Banja, mora deo svojih  finasiskih sredstava da ulaže u razvoj samog grada. Osim toga, ovakav način dominacije opštinom, privredom, ljudima, sa pozicije  i vlasnika i političkog lidera vladajuće SNS, ne daje dobre  rezultate.Grad i ljudi u gradu,trpe i stradaju a to je preveliki zalogaj i prevelika  žertva koji ni jedan privredni uspon i razvoj  svih banja ne može da opravda.

Нема коментара:

Постави коментар