Slušam vesti B92. Reporter razgovara
sa gradjanima Krupnja. Oni ogorčeni i očajni.Ukazuju da u gradu nema nikakve
organizacije i da je na sceni pravi haos. Svako grabi za sebe a nije retkos da
se dosta pristigle humanitarne pomoći već nalazi na rafovima nekih privatnih
trgovina a mnog toga su alavi pojedinci, iz tog malog unesrećenog gradića, već
odneli u svoje podrume i špajzeve. Predsednik opštine, pospan, umoran, teško govori, potpuno
izgubljen i apsolutno nedorastao ovom teškom trenutku, to ne pominje, ćuti a
nezdovoljstvo u gradu došlo je do tačke ključana. Pred tim ljudima, ozlojedjenim
i razočaranim i ministar pravde Nikola
Selaković, jedva je izbegao linč. Kao da je on glavni i jedini krivac za
nesreću koja ih je snašla.
Poplave su odvajkada užasne elementarne nepogode sa nesagledivim posledicama ali poplave ne nose samo materijalna dobra i živote nedužnih, one najčešće na površinu izbaci i najlošije ljudske naravi,karaktere i osobine.Čoveku je u muci, a ovo jesu bile strašne muke, uvek neko drugi kriv. Svi oni hteli bi da se svadjaju,tuku,psuju izbacujući iz sebe najgori bes i otrov.” Zar ne osećate kako sve smrdi i to nesnošljivo smrdi”,kažu ozlojedjeni gradjani,zaboravljajući da pomenu da je mulj lako oprati ali ljudsku zlobu,sebičnost,gramežljivost,ne može te oprati ni vodom,ni jakom kišom ni nabujalim rekama. To ostaje za uvek u čoveku da čami do kraja života.
Poplave su odvajkada užasne elementarne nepogode sa nesagledivim posledicama ali poplave ne nose samo materijalna dobra i živote nedužnih, one najčešće na površinu izbaci i najlošije ljudske naravi,karaktere i osobine.Čoveku je u muci, a ovo jesu bile strašne muke, uvek neko drugi kriv. Svi oni hteli bi da se svadjaju,tuku,psuju izbacujući iz sebe najgori bes i otrov.” Zar ne osećate kako sve smrdi i to nesnošljivo smrdi”,kažu ozlojedjeni gradjani,zaboravljajući da pomenu da je mulj lako oprati ali ljudsku zlobu,sebičnost,gramežljivost,ne može te oprati ni vodom,ni jakom kišom ni nabujalim rekama. To ostaje za uvek u čoveku da čami do kraja života.
Razumem ja vas,tugo moja
napaćena,ali razumite i vi mene. Stićiće pomoć,izgradiće se porušene kuće,zalečiti
teške rane i sve će se jednoga dana preseliti u priču iz nekih dalekih vremena.
Ali ono što ostaje večno da boli a stalno se ponavlja, to je ona izandjala ali
istinita narodna izreka “nekome je poplava majka a nekome opaka maćiha”. Vućić
se ubi od rada i upozorenja da će se lopovima “ruke seći do lakata” i nije za
verovati da će pravda i u Krupanj stići ako vi pošteni ne zaustavite nalet
vaših lokalnih moćnika,raznih rodbinskih i političkih klanova koji vam krv piju,
ne od ove poplave, nekog od mnogo poplava i nesreća koje su vas zadesile u ovom
i onom veku. Tu po meni leži problem.
Bujica je gutala kuće pred sobom |
Nekada:Krupanj,srce Radjevine |
Нема коментара:
Постави коментар