Mladi intelektualci,fakultetski obrazovani
ljudi,favorizujući sebe a na uštrb domaćica hotela, bez kojih se ne može, kuvara
i konobara, otvorili su javnu polemiku sa svima nama rešenim da sa ledja Kuršumlije, skinemo Rašu Raičevića, političkog
tutora i čoveka koji, po nama, snosi glavnu krivicu
za propalu i devastiranu varoš i reku mladih koji odlaze.
U svom tekstu oni zdušno brane gazdu uvereni da ćemo im to poverovati i time otkloniti svaku sumnju da tekst
nije nastao kao posledica pritiska ili kao posledica javnog poltronisanja
i omalovažavanja elementartnih vrednosti ljudskog dostojanstva.Već kao samoinicijativa ljudi koji imaju pravo na svoje i drugačije mišljenje. Zato imam i
nepobitne dokaze.
Ne verujem da ovaj mladi svet nije u svim tim polemičkim
tekstovima jasno uočio da njih nikada niko nije pomenuo a niti razvoj naših
banja doveo u pitanje.Naprotiv, svi zdušno ponavljamo:sve što je uradjano u
banjama, dobro je uradjano i svi koji su
tu uposleni, oni su samo jedna od važnih karika za prosperitet tih banja. Drago
mi je, i to sasvim iskreno, što sa posebnim akcentom ističete vaše visoko obrazovane
kao veliku vrednost ovih projekata a ujedno i sigurnu garanciju dobrog razvoja
i blistave budućnosti. Ono što vam kao
kolega sa dosta životnog iskustvas preporučujem:borite se za svoje radno mesto,
za svoje banje, za svog poslodavca ali ponjviše, borite se, za svoje
dostojanstvo, nastojte da se svakoga dana usavršavate i obrazujete i da se sa
svojim materijalnim statusom ponosite a ne stidite. Ne dozvolite da vas neko
izrabljuje i primorava da zavisite od njegove dobre volje i izopačene sujete. Kada u nizu sastavite dva
loša dana, računaj te, da ste sastavili pola godine a ta polovina, narednih deset.
I na ovo želim da vam najozbiljnije skrenem pažnju.
Epidemija „teorije zavere“ je sve opšta pojava u slabo
organizovanim društvima primoranim da na sve načine skrivaju istinu. Nikada „ogledalo
nije krivo što je lice ružno“ i ne lomite ga. A vaš gazda Raša Raičević, grdno
se zamerio gradjanima Kuršumlije i još više svima nama koji ne živim u svom
voljenom gradu a za njegovu sudbinu smo vezani
neraskidivom pupčanom vrpcom. Došlo je dotle da njegovu mrzovolju, njegovu
pakost, osvetoljubivost,patološku sujetu, niko više nije spreman da trpi. Grad
je u sveopštoj apatiji zbog njega, u strahu od njega u potpunoj zavisnosti od
njega.Ne može biti gora kombinacija.
Sve što hoćemo
i tražimo je da ode iz grada,da se vrati svome biznisu a da se mane
politike i svih prljavih rabota uz pomoć kojih je dugo vladao ovim krajem.
Grad može bez njega, bez njegovih poltrona i
gramežljivaca i tumača koji svojim ponašanjem i privilegovanim životom
svakodnevno provociraju jadne i uplašene ljudi. Neki to trpe a neki odlaze i to
sa kartom u jednom pravcu. Prazni se grad. Prazni se opština u kojoj u ovom
času živi čak 4 hiljade stanovnika manje nego pre pet godina a apetiti šiptara
rastu iz dana u dan.
Maturanti:hoćemo sve više a ne sve manje odeljenja |
Pa zar ne vidite i sami da se u školama svake godine
gasi po jedno odeljenje. Da posla nema jer nema investicija i da su ljudi
naprosto osudjeni da trče za Rašom, kleče i mole ga za posao ili odlaze u
neizvesnost. Svaki pop zna ovu zastrašujuću statistiku napamet.Pitaj te ga,
koliko ljudi umire, a koliko se radja?
Za kraj teksta, daću vam i precizan odgovor na vaše
pitanje „ko me plaća i za čiji račun
rušim ono što je dobro!“.
Divim se vašoj proniciljivosti. Pogodili ste.Tačno je.
Dobro sam plaćen za sve ovo što radim. Moji nalagodavci, nažalost, već davno
počivaju u nekoj od najneuredjenih večnih kuća u zemlji Srbiji. Obavezali su me
grobovi mojih roditerlja, rodjaka i brojnih prijatelja, imena velikih
Kuršumličana u čije ime molim i govorim već godinama:
1.Uredite gradsko groblje da više ne crvenimo pred
grobovima naših najmilijih!
2.Izgradite pešačku zonu,
3.Preuredite park,
4.Osvežite ga zvučnom i svetlećom fontanom,
5.Zasadite nove platane,
6.Uredite kutak za decu,
7.Iselite benzinsku pumpu iz centra grada,
8.Otvorite nove bašte i oslobodite nam trotoar,
9.Napravite i neki kutak za nas starije,
10.Pod zidinama Nemanjine zadužbine, podignite veliku
pozornicu za časove istorije i mnoga druga kulturna dešavanja,
11.Usred parka u prirodnoj veličini, podignite
spomenik akademiku Vojinu Voji Šuloviću.Mi boljeg od njega nemamo.
12.Uredite njegovu memorijalnu sobu,
13.Završite Dom kulture,
14.Otvorite nova radna mesta
15.Tražite od Srbije da završi akomulaciju „Selova“
16.Dajte subverncije svim mladim proizvodjačima koji
se vraćaju na selo,
17.Zaustavite kriminal i pljačku opštinskog budjeta...
Eto,ko me plaća i za koga ja radim.
Videćemo se mi još i naravno pričati o sveme ali ne
više i o Raši Raičeviću. Što se mene tiče,on me ne zanima.
Veliki pozdrav!
Нема коментара:
Постави коментар