понедељак, 15. јул 2013.

VREME GRADITELJA !

Intervju za novine "Vranjske" dat na Vlasini prilikom polaganja "kamena termeljca" za izgradnju "Zone grada" .

Pitanja postavio Radoman Irić,dopisnik "Blica".
13.07.2013.god


1. Zašto se ovaj film snima na Vlasini?

Odgovor:Konačno da neko i na Jugu shvati da bi dobar film mogao da bude najbolji i najveći marketinški magnet za razvoj, ne samo turizma, već i ostalih privrednih potencijala.Tu priču je kod nas prvi postavio na noge Emir Kusturica koga ja lično izuzetno cenim i poštujem pa veoma često i bez kompleksa kažem: drago mi je što živim u vremenu u kome on živi i stvara! 


Imali boljih primera od “Drven grada” i “Andrić grada” u Višegradu. Nema,ali začudjujuće je, kroz šta je sve Kustrurica prolazio i kroz šta sada prolazi.On je graditelj i ja njemu skidam kapu.

Graditelj s Juga i to pravi graditelj, koji se u generaciskom dokazivanju porodice Tončev-dokazao na milionima izgradjenih kvadrata, prepoznao je sve ovo i shvatio da bi zaista bilo veliki greh proćardati mandat-dva na čelu opštine Surdulica, u čijem ataru je Vlasinsko jezero, a ne uraditi nešto za generacije koje dolaze.

Film “Zona Zanfirova” je najači filmski brend Srbije svih vremena.Jedini domaći blokbaster .Njega je gledalo,samo u bioskopima ,preko 1,5 miliona ljudi a bio je najprivlačniji magnet i za druge elektronske medije preko kojih se broje milioni i milioni gledalaca.Taj film jer radjan za narod i narod je to prepoznao ali je ogromna šteta što to nije iskoristila i domaća filmska industrija koja je ostale nema prema dobrom i nastavila da radi na projektima koje niko nije gledao a koji su odnosili milione.Takoreći,bačene u bunar!Ja to poredim i sa žalosnom sudbinom moje “Zvezde” koja nije iskoristilia veliki uspeh u Bariju da se vine u svetsku fudbalsku elitu.Umesto uspeha,slave i novca, ona je u mukama i problema i prinudjena je da se dokazuje kroz kvalifikacije i to u “Š” ligi Evrope.

Tražiti odgovor u pitanju -zašto na VlASINI?,nije uputno i moguće ga dati kroz bilo kakav nadahnuti lirski ili poetski opis.Lepote Vlasine su jače od svakog ljudskog nadahnuća pa otuda mislim, da svi oni koji nisu videli Vlasinu nisu ni svesni šta su u svom životu propustili.”Vrati se, Zone” će ih šokirati i pokrenuti lavinu radoznalosti ali i griže savesti, što žive u Srbiji a malo poznaju lepote svoje zemlje.

2. Šta znači ovaj čin za Jug i Vlasinu?



Odgovor:Šansu koja jednostavno ne sme biti propuštena.To bi bilo kao u fudbalu kada kapiten puca penal a na golu nema golmana.


Ovo nije izborno ili predizborno pitanje, ovo je životno pitanje ove generacije koja se upregla da menja ekonomsko poražavajući izgleda juga Srbije.Svi mi koji potičemo iz tih krajeva a pre svega i vi koji danas živite na jugu, snosimo ogromnu odgovornost za devastaciju i to namernu i svesnu devastaciju prirodnih lepota i potencijala čitavog kraja.To nam niko nikada neće oprostiti jer naprosto, malo smo ili nedovoljno učinili da sprečimo da se dogodi ono što se dogodilo. Ja javno pitam i žive i mrtve i sve druge koji su “overili” uništenje hanskog”Delišeza”da li imaju snage,moći i hrabrosti da danas prodju pored tih uništenih plantaža? Iskreno se nadam da je vreme “pustahija” i uništivča prošlo za uvek a da je došlo vreme graditelja.


3. Budućnost filma "Vrati se Zone"?


Odgovor:Priča je sajajna,topla,lepa i puna sentimentalnosti. Dušica Milanović Marika je u Sremčevom stili pisala roman o životu Zanfirovih ali i ostalih junaka koji nose prvi deo filma.To je vreme polovine 19. veka kada se Srbija “premenjuva” izlazeći iz kaljavih opanaka.I gle slučajnosti,premijera filma će pasti u vreme kada današnja Srbija otvara 32 poglavlja koje mora detaljno da prouči i primeni ako želi u drušvo evropskih naroda.


I u samom filmu provejava večita tema:da li je Srbija ušla u Evropu ili je Jevropa došla u Srbiju.Sve sam to napisao da bih potvrdno odovorio na vaše pitanje:da,budućnost filma “Zona II”nije velika već OGROMNA ! No,živi bili pa videli !


4. Tvoja poruuka čitaocima novina "Vranjske".



Odgovor:Ja ne znam da li vi Vranjanci znate šta za nas sa Severa znači dolazak u Vranje? Verujem da ne, ali eto,otkriću svoju malu životnu tajnu.


Već na pomisao da ću za koji sat biti u Vranju kod mene se stvara bura i hao.Ježim se na pomisao da ću šetati gradom Bore Stankovića i svih njegovih junaka- Mitketa i Koštane.Ja ih naprosto vidim na svakom koraku po gradu a kada sednem sa prijateljima, a njih na moju veliku sreću i zadovoljstvo nije malo, ja naprosto uživam.

Svidja mi se vaš humor,šala koja se nigde tako ne prima,plahovita srditos,svidjami se vaš pogled na svet, na Kalemegdan,na politiku prokletnicu,na tumačenje svih domaćih mućki na estradi i sportu, na potrebi da vi i samo vi,uvek kada vam se za to uaže prilika,”turate”tačku na “I”.

Hedlajn o “svinji od 100 kila i masti od 120” nije ružan ni pocenjujući.U njemu se čita visprenost i ogomna želja za opstankom koja inače,traje već vekovima.Prevedno na naški”Vranje i vranjanci,mnogo vas volim jer ste najubavi na celu planetu! Samo ne preterujte po nekad sa tu ubavinju.

S ljubavlju i poštovanjem!
Zoran Pavlović,direktor PR "Vrati se,Zone"

недеља, 14. јул 2013.

POHLEPA: NEKADA GREH-DANAS VRLINA!

Pošto je dugoročna duboka i jeziva globalna ekonomska kriza ugrozila živote milijardi ljudi, počeli smo sve više da kritikujemo bezobrazno bogate ljude koji uživaju u blagodetima zahvaljujući (ne)kulturi pohlepe unutar sveta; korporacija, bankarstva, politike, religije i nauke. 

Na našu nesreću, pohlepa je postala glavna osobina svih ljudi koji upravljaju većinom resursa na planeti. Pojedinci koji imaju neodoljivu glad prema zgrtanju novca, moći i uticaja, uspeli su da se uvuku u sve pore društva. Obratite pažnju na neverovatne fizičke i psihičke razlike između običnih ljudi kojima pohlepa ne vlada i onih – koji ne mogu obuzdati svoju pohlepu i gramzivost.


 
Dante Aligieri okrenut prema čistilištu. Delo Agnola Bronzina 1530.

U mnogom religijama sveta, pohlepa se smatra jednim od osnovnih grehova ljudi, za pohlepnike je Dante Alighieri u svojem delu „Božanska komedija“ – koju je pisao između 1308.-1320.- osigurao četvrti krug pakla jer je POHLEPA jedan od hrišćanskih smrtnih grehova.

 
Primerak Božanske komedije iz 1472., napravljena u stampariji Foligno.

Dante je Božansku komediju pisao za vreme humanizma, tačnije na izmaku mračnog srednjeg vijeka kada je crkva žarila i palila izmučenom Europom, on je čak u ovaj krug pakla smestio sve kardinale, biskupe i svestenike koji su se materijalno okoristili. Za divno čudo, uprkos kritici crkve, Dante Alighieri nije bio niti bačen u tamnicu niti je mučen od strane Inkvizicije. Već je njegovo delo postalo remek delo koje se čita i danas iako je crkva nastavila sa zgrtanjem materijalnih dobara.

понедељак, 8. јул 2013.

NEŠTO LIČNO

 
Nole,uhvatio sam sebe da ja više nisam onaj mirni i staloženi ljubitelj tenisa koga ti igraš.Sve sam doživeo jako napeto i stresno i verujmi, da će ovaj kratki predah,koliko tebi,toliko i meni sličnim ljudima,odgovarati.Da,u meču neko mora da pobedi.Sasvim je razumljivo da su naše strasti i emocije razbuktavali veoma temperamentni gledaoci koji ipak,nisu vrh neke sportske kulture u koju imamo razloga da se mi Srbi ugledamo.
 

Čak mislim, da je naša teniska publika strašno mnogo evoluirala i da nikada ne bi pravila onoliko gršaka na štetu protivnika kao što se to dogodilo na Wimbldonu.Ti si sjajn momak i mi te svi obožavamo i više sam nego siguran da ćeš već na sledećem turniru biti pobednik sa visoko podignutim rukama i najsrdačnijim osmehom koga jedan sportista zna da ispolji u pravo vreme i na pravi način.Samo da si ti nama živ i zdrav.I još nešto.Ja sam PR direktor novog filma o Zoni Zanforovoj i u nedelju 13.jula 2013.god. položićemo kamen temeljac za izgradnju "Zone grada" i to na Vlasinskom jezeru jedinom pravom i istinitom srpskom moru.Pozivam te da budeš sa nama, da se družimo i zajednički nakupimo snage za nove poduhvate u poslu,životu i sportu.
 

среда, 3. јул 2013.

IN MEMORIJAM: MIŠULA PETROVIĆ








Nije dočekao da ga novi autoput spoji sa Beogradom.Poginuo je u žurbi da  stigne u svoj rodni Čačak i na svojoj "Galaksiji" emituje snimljenu eksluzivu u Beogradu.Najpre sa nevericom a onda sa tugom i velikim bolom primio sam vest da nema više mog dragog prijatelja Mišule Petrovića, sa kojim sam drugovao punih tridesetak godina.I to baš drugovao ! 


Najednom,naviru uspomene na ta vremena.U sećanju je ostalo mnogo toga ali za uvek, ostaće njegov mirni i staloženi lik, osmeh koji krasi dobre i plemenite ljudi i glas,smiren tih i melodičan: "Znaš Zoki,proćiće i ovo zlo, jer ničija nije gorela do zore..."


Guča je bila njegova preokupacija i najveća životna inspiracija.Kao dobar muzičar i nekada sjajni harmonikaš, o čijem orkestru se i danas ispredaju razne priče i anegdote,znao je da čuje,razume i dobro pročita zvuk dragačevačke trube.Da u mladom Petroviću, sinu legendarnog i pokojnog Miće Petrovića,prepozna velikog trubača o čijem zanosnom zvuku trube danas govori ceo svet kao o muzičaru nevidjenog i raskošnog talenta.-Jesam li ti rekao da će on prevazići i oca i sve slavne trubača,govorio bi u zanosu Mišula.


Televiziju i radio je otvorio da bih mogao svetu a pre svega srpskoj dijaspori, da prenese sve muzičke i etno vrednosti svog kraja.A kada je došlo vreme za politiku, otvorio je i ekran "Galaksije" za oštra sučeljavanja i promociju mnogih znanih i neznanih političara,malih i velikih partija .Nikome nije uskraćivao pravo da govori o svemu javno ali bacanje lage i anateme na političke protivnike nije ni trpeo ni voleo.U Čačku su ga voleli i poštovali a on im nikada nije ostajao dužan.Uvek kada je imao priliku o svom voljenom gradu i svojim sugradjanima pričao je sve najlepše i nije dao da se bez razloga ponižavaju i vradjaju.Beograd je bio njegov drugi grad sa stotinama prijatelja iz svih svera života.Hodao je Knez Mihalovom kao da je tu rodjen i kao da je tu stasavao.U šetnji do Kalemegdana stotine susreta i pozdrava i sa svakim dobra,lepa i dostojanstvena reč.

U sumrak, hitao bi kući da ne propusti večernja dogadjanja u gradu na Moravi.Razdaljinu od Beograda do Čačka i obrnuto, doživljavao je kao put od centra grada pa do motela u Preljinama.I sve tako do danas u ranim pobodnevnim časovima kada je u stravičnom sudaru izgubio život.Njegovoj porodici,rodbini,prijateljima,zaposlenima na “Galaksiji” i svima ostalima koji su ga znali i voleli, izražavam iskreno saučešće zbog iznenadne i prerane smrti dragog Mišule Petrovića.Takodje, saučešće i porodici Dragoslava Jevremovića,dogogodišnjeg radnika “Galaksije”,prijatelja i saradnika pokojnog Mišule Petrovića,koji je zajedno s njim poginuo u ovoj stravičnoj nesreći.


среда, 26. јун 2013.

SVE TEČE, NIŠTA SE NE MENJA !



Dobri poznavaoci prilika u Srbiji kažu da je ključ za razrešenje teške ekonomske krize u zemlji u rukama stotinak privilegovanih pojedinaca iz sistema bezbednosti,sudstva i mafije.Ako bi se njima a ne penzionerima i nezaposlenima, uskratila mogućnost da dalje razaraju zemlju,ekonomski oporavak bio bi vidljiv na svim privrednim sektorima.Broj zaposlenih bi porastao u startu za najmanje 30 posto a istovremeno, došlo bi do preraspodele srestava koja u ovom trenutku idu ili se usmeravaju u "bunar", ka evidentno dobrom i dokazanom proizvodnom sektoru.Koga još to u Srbiji treba ubedjivati da je naša perspektiva u poljoprivredi i to u proizvodnji ekoplodova. Za tako nešto, potrebno je znanje, dakle, mlada i obrazovana radna snaga,pomoć države i primena svih najsavremenijih agrotehničkih mera. Gvint je što se te činjenice konstatuju i potvrdjuju godinama  a da se pritom na terenu ništa ne dogadja.


                       Sve je više ovakvih modernih plantaža !

Razlog je više nego jasan. Državna i politička birokratija želi da što duže ostane na vlasti i poziciji enormnog ličnog bokaćenja (vidi teks D.Miliševića) a to se postiže tako što se širi demagogija i fama o potrebi ekonomskog zaokreta ka poljoprivredi a pritom se u stvarnosti ništa ne dešava. Osim što veliki deo obradivih površina, iz dana u dan, gubi svoje domaćine jer oni jednostavno su pod pritiskom nemaštine prinudjeni na teške i mučne migracije i trajno napuštanje dedovskih ognjišta.Ta politika je veoma “uspešno” primenjivana u komunizmu ali kao što vidimo, ni u ovom demokratskim tranzicionim procesima nema boljitka. Da bih ovaj teks zaključio a da on ne podlegne ocenama teoretičara zavere, vraćam se na prvu rečenicu i konstataciju da Srbija mora da nadje način i razbije te političko mafijaške krugove kako bi tokovi oporavka krenuli uzlaznom linijom. Ako se to ne dogodi, ostajemo kod izandjalih političkih naglabanja veštih manipulanata koji optužuju vlast  ili vlast njih, dok reke mladih i obrazovanih čuče pred amasadama i agencima, čekajući na red da i oni odlete sa kratom u jednom pravcu. Ringišpil propadanja i dalje se vrti u tom ritmu. Sve teče ali se ništa ne menja.

недеља, 2. јун 2013.

SUZE !



Ne krivite suze,
 dok  teku!

Sa svakom suzom,
dušu napusti tračak,
bola i tuge!

Otkotrlja se,
i trenutak radosti
i velike sreće!

Oči zasuze i kada vam srce zigra,
stomak zatreperi!
Kada vam ljubav došapne-
ljubavi!
Kada usne ovlaži nektar
prvog poljupca,
kada se rodi,rastaje i uvek,
kada snaga emocija nadvlada
snagu srca moga!
Kada vas stignu godine,
kada vam brada zadrhti
a suza  progovori!

Verujete u iskrenost  biserne suze,
salivene kao kapi jutarnje rose,
koja kroz  život protutnji u trenu,
ispiše trag na licu i ode u večnost.


To su TVOJE SUZE !

I svaka tvoja suza "
na moju dušu pada,
svaka reč,
moje ti srce otvara
i dok pričaš,
kao da se nada
u jezero tuge pretvara.
I svaka tvoja suza
u mome oku blista,
svaka reč
u mojoj duši dom pronalazi
i dok pričaš
kao da neko moju dušu lista
i sva tvoja tuga
u mene ulazi".

субота, 1. јун 2013.

ZVEZDA !



 
Još jedna velika pobeda srpskog sporta.Večeras su blistali vaterpolisti Crvene Zvezde koji su pobedili favorizovanog Juga. Niska sjanih uspeha i velikih zlatnih medalja, upotpunjena je ovom pobedom koja je istorijska za Zvezdu ali obavezujuća za Beograd i Srbiju.

Prlainović

Možemo li da sačuvamo ovogodišnju ligu i sve najbolje svetske igrače kako bi smo i u narednoj sezoni uživali u dražima vaterpola-sporta koji se najbolje i najuspešnije igra u Srbiji u odnosu na ceo svet.Hoćemo li sada kada su požnjeveni toliki uspesi i kada se publika vratila u velikom broju,po starom običaju,da okrenemo glavu i jednostavno kažemo razlaz,fajront pa kud koji. 
Ako budemo zbog para oterali Udovičića, Savića, Filipovića, Prlainović, Šefika, Mitrovića, braću Rašović, Vapenskog, onda mi  zaista ne zaslužujemo ništa.Treba nas stvarno najuriti na buljuke... 

Poseban fenomen su ljubitelji sporta,sasvim obični ljudi koji se jedostavno nazivaju navijačima. Oni su i večeras bili šesti igrač koji su svojim bodrenjem dovodili atmosveru na otvorenom bazenu na Banjici do usijanja.Voda je ključala od žestokih momaka u belim i crveno-belim kapicama ali je zato huk navijača podizao velike pobedničke talase. To je bogastvo to je taj Srpski sportski fenomen koji nas je uvek uzdizao do samog vrha Evopskog ali i Svetskog sporta.
 
Za ovakve sportiste koji su najpozitivnija motivacija za mlade,mora da se nadju para jer grehota je da oni uveseljavaju Italijane,Špance,Amerikance...samo zato što oni mogu da ih plate a mi za njih, navodno, nemamo para ! Ako bi se u Srbiji izvršila samo mala preraspodela sredstava namenjenih sportu i iz djepova brojnih lopuža uzela polovina,za Srpski sport ne bi bilo zime.Vratiće se onda i fudbal i košarka kao uostalom vatrplolo koji u ovom času nema premca u svetu.
Pogledajte samo šta trenutno rade teniseri na Rolan Garosu. Žare i pale.Pobedjujući mnogo bogatije,jače i organizovanije. Nole je već odavno teniska ikona ali samo za nijansu ispod njega su Janko,Viki,Ana,Jelena, Ziki a za njima nadolazi reka mladih i talentovanih koju predvode Bojana Jovanovski i Lainović.Na svakom koraku,na svakom teniskom terenu u bazenu u hali,Srbija demonstrira jedno svoje drugo lice, lice svoje mladosti,talenta i lepote, lice sportske Srbije.
 
Jesmo mali, ekonomski uništeni ali sportski neprevazidjeni. Ovde talenti niču kao pečurke posle kiše i to kakvi talenti!I za kraj,pola kroz šalu, pola kroz istinu.Liju kiše ovog proleća kao što davno nisu.Biće pečuraka ali nićiće i novi sportski dragulju da pobedama prenose svetom ime Srbije.